bicikljist

Proslo ljeto zbog gumidefekta nisam uspio stici do Prevlake te sam preskocio kupanje na Pasjaci iz nekih drugih razloga. Ove je godine valjalo ispraviti te nepravde... Isti me dan rodica pozvala na rucak pa je nakon toga dogovorena Pasjaca. Plan: rano ustajanje, skociti na Prevlaku (cca 49km), u podne biti u Popovicima (25-30km) na rucku, pa kupanac, povratak nazad (25km). Prijevozno sredstvo je iznajmljeni Giant Rock iz 2009, morao sam dopumpavati gume i od selotejpa i plasticne boce slagati nosac bidona. Nisam nosio ruksak pa sam kupace gace zavezao kao zastavu za volan.

Polazak je bio u 06:25 iz Grada (s Buze), mogao sam i trebao ranije. Kao i lani, uspon starom prilaznom cestom do magistrale. Magistrala je relativno ravna, do granice s Crnom Gorom ima jedan posten uspon po smjeru. Panoramska slika Konavala ce, nadam se, dovoljno dobro opisati tu zelenu oazu medju sivim vrhovima i opozarenim padinama svuda uokolo. Jutarnja maglica jos skriva detalje polja...



Malo iza Grude...


...polje se suzuje i pocinju brda...


Prelazim na D516, penjem se prema Djurinicima i nastavljam prema Prevlaci.


Ja sam znao da je cijeli predio Vitaljina u svojevrsnoj kotlini, ali sam zivio u zabludi da je to relativno ravno. Tamo nema sto metara ravne ceste! To se nazalost ne vidi s ovih par slika... Jos su nekog boga kopali pa je pola ceste bilo u makadamu, zbilja sam se izmucio.


Prvo ukazanje mora i crnogorskih planina...


Strmopizdjivanje prema moru. Ono na drugoj strani je cesta prema granicnom prijelazu. Slika govori tisucu rijeci, a sve glase "strmo".


Uz more se lako dovesti do Parka Prevlaka...


Park Prevlaka je nekadasnji vojni kompleks, izgleda doista pusto i osjecao sam se malo nelagodno jer sam isao sam. S druge strane, to je ono sto ja zovem idila: ukupno tri kupaca i ova barka dokle ti pogled seze. A seze do hercegnovskog zaljeva. Ma raj zemaljski.


Na Prevlaku sam stigao u 09:27, sto je vrlo dobro vrijeme. Nazalost, to nije bilo dovoljno dobro da se stignem okupati ili poci do rta Ostra. Naime, u Popovicima sam morao biti u podne na rucku. Nakon kraceg telefoniranja namjeravam presjeci brdo malo iza Grude i zacas se pojaviti u Radovcicima. Opet pentranje...


...ali i prekrasan pogled prema i naprijed i prema nazad (Gruda). Od Radovcica do Popovica je cisti spust pa sam u 11.48 doletio do rodbine.



Rodica ne samo da me pozvala na rucak, vec ga je i napravila i to izvrsno. Nisam stigao slikati kako su zapeceni tortelini brzo nestajali. Sat-dva odmora, dosla je teta pa nas odvezla na Pasjacu. Ovdje su najvise i najstrmije stijene na Jadranu (bar hrvatskom dijelu, ali mislim da vrijedi za cijeli Jadran). Ovo je prilazni put, pravu velicinu stijena je nazalost moguce vidjeti i snimiti tek iz vode.


Plaza je sljuncana, to su Konavljani nasipali vise puta. Mjesta koliko hoces, hlada ima u spiljicama. Bas mi se svidjelo. Nakon namakanja i plivanja, ne preostaje mi nista drugo osim povratka u Grad... To nisam detaljnije slikao jer sam se zurio, a put je isti kao i lani.


Iduce ljeto pikiram na rt Ostru, Vojski Do i Brgat-Komolac. Dva puta jednodnevni. Do tipkanja.

Vec sam negdje spomenuo, ali da ponovim: opisat cu ovdje kako me vjera spasila nezeljenog lutanja i izvela na pravi put.

Krenuo sam oko 7 sati ujutro iz Zeline, bilo je ugodno hladno - 7 stupnjeva. Moje prvo odrediste toga danas je Dugo Selo. Karte sam ostavio u Zagrebu, pa sam se morao uzdati u se i u svoje kljuse (htjedoh reci - Konu). Kako god - pala je ideja da idem poprijeko, sto ce biti oko 30 km (uracunato turisticko kruzenje Dugim Selom). Zbilja mi se nije vozilo Vrbovec-Dugo Selo (41km). Put do Svete Helene (tamo vam je outlet centar - za one koji ne znaju) sam izvrsno poznavao, kao i jos kilometar-dva preko Vukovja i prelaska cestom ispod autoputa Zagreb-Gorican. Odmah poslije autoputa stizem u Krizevcec. Motanje oko crkvice, slijedim asfalt i dalje. Sada krocim kroz nepoznato, znao sam da moram proci Laktec (inace, ako me pamcenje dobro sluzi, najistocnija zabit gdje vozi ZET). Ulice prazne, bas nigdje nikoga. Krizanja gotovo da nije ni bilo, dijelom i zato sto se vozi kroz gustu, gustu sumu. Kolnik los i uzak, ne postoji pregledan zavoj. Obozavam ovakve ceste, lake za svladavanje, mirne i udaljene od svake guzve, a opet izazivaju i traze od mene da okrenem na igru (fanta!).

Pogledom sam trazio orijentir, nesto poznato. Martin breg je bio jasno vidljiv, ali koliko blizak, jasan i pristupacan, toliko i nezgrapan, neprecizan, tezak za obici. Na vrhu brda - prosvjetljenje. Obasjan ranojutarnjim (7:43) suncem kao svjetionik, na lice mi je osmijeh izmamio toranj polurazrusene crkve Svetog Martina. Odatle sam znao lako i brzo doci do centra Dugog Sela. Nedoumica vise gotovo da i nisam imao, uglavnom su bile rijesene pogledom prema gore. Put me zatim vodio podnozjem Martin brega gdje vise nisam vidio toranj, ali sam poznavao cak i dio sjeverne padine Brega. Ponovno osmijeh na licu, izmamio mi ga je jedan - bunar. Ako se to uopce moze nazvati bunarom - nema ni vitlo ni krov. Kocoperi se, zadrzite dah, tocno posred jednog krizanja i to tako da auti jedva prolaze na obje strane. Da je neki relikt iz proslosti, jos bih i shvatio, ali oko njega skroz novonavucen asfalt. Uspon do crkve je bio lagan, sada se samo jos valjalo spustiti na zeljeznicku stanicu i skociti do konzuma po eurocrem blok. Tu sam cokoladu vec opjevao u jednom prethodnom postu...bljak.

Kog sam vraga radio na zeljeznickom kolodvoru, pitate se. Isao sam vlakom u Kutinu na biciklijadu, vec trecu godinu. Hladan tus broj 1: na stanicu dolazi dupkom puni madjar pa sam se teska srca na sat i pol morao rastati od svoje prgavice, hocu reci, bicikla. Prgavica zato sto je Kona pa je zenskog roda i zato sto je nepredvidiva: dopusta mnogo ali lako podivlja (osobito kad ne treba). I tako sam stajao do Popovace na vratima, a od Popovace (gdje ih je uslo jos mali milijun) sam skoro doslovce jahao na ramenu nekom covjeku dok me u ledja pikao guvernal jednog kolege blogera. Odlucio sam se, naravno, za tezu rutu a ne obiteljsku. Bilanca: dodatna 23.5km, nema policije (hell yeah!), dobro i nesto lezernije vodstvo, klipici u Mikleuskoj. Srecom, dobar dio puta sam poznavao, osim Mramor brda gdje je dosla moja kondicija na kusnju. Uspio sam odvesti bez problema, ali trebam jos treninga. Lezernije vodstvo je znacilo i to da smo mogli ubrzati i na nekom mjestu pricekati ostatak ekipe. Zato su na cestama (zapravo - rupa na rupi i rupa na zakrpi je najblazi moguci opis tih kaldrma - ne pitajte za komentar one na speckama, a bilo ih je) sprejem oznacena skretanja da se ne izgubimo. Pohvale. I na spustu s Mramor brda, pise pred jednim zavojem "PAZI!!!". Nepregledan, nailazi se s velikom brzinom, a sljunka jedno 50kg. Ja sam pozelenio u licu ali prosao, a neki/neke nisu, nego su sletjeli u grabu i izvaljali se u koprivama. Poslije rucka cemo se mi valjati od smijeha...

Rucak je organiziran u Repusnici, na stotinjak metara od nas su se ljudi vozili camcem po Lonjskom polju. Tko je uhavtio sruseno stablo ili panj, bilo mu je zbilja ugodno. A i vajn-gulas je bio dobar, ako si ga uhvatio. Naime, gulasa su racunali za 300 ljudi, podijelili 420 porcija, a doslo je preko 550 ljudi. Dvadesetak minuta nakon urlanja jednog od organiztora na mobitel, lozi se vatra za ribe na rasljama i dolazi traktor s povelikom peci za kotlovinu. Nekako u to doba je bio objavljen polazak na izlet u brda, pa smo kratko vijecali i zakljucili "jebes ribu, idemo se mi vozit".

Nas desetak je nakratko izbilo na glavnu cestu i sustiglo horde biciklista koji su zbrisali zbog lose prognoze jer se naoblacilo. Slijede usponi po putevima, sumama i vinogradima, gdje je vec i sunce fino upeklo pa smo se narugali ovima koji su pobjegli. Ovdje negdje je kapitulirao i jedan zadnji mjenjac... Nakon kraceg gore-dolje po sumi, dolazimo na makadamsku cestu i silazimo stazom gdje se moze fino skakutati, ja sam skakaonica obilazio, nije mi gust. Zato je trebalo njezno i precizno voziti medju cijelim malim kanjonima usjecenim u sumske staze te paziti da kolega na poluslikovima vozi ispred mene. Nakon toga ponovno uspon na Mramor brdo, a na pocetku spusta s istog je netko ostavio otvoreno dvoriste s neodgojenim psima, pojma nemam kako ih netko od nas nije pregazio. Nazalost.

Vratio sam se vlakom u Zagreb pa dan kasnije u Zelinu, 85 kilometara sretniji ali i umorniji. Dojam - solidno. Par gafova u organizaciji je malo ukakilo stvari, ali nista strasno. Vidimo se i iduce godine, a mozda i ranije, u lipnju!

Kazu, ako ti je proslava nove zakurac, da ce ti i cijela godina biti zakurac. A ja potvrdjujem da to ne stoji.

Za pocetak - bicikLJ. Rijesio saam se Kinezca u proljece, pokoj mu dusi :(. Po Zagrebu se trenutno vozim na Delancu, a po Zelini Konom Lanai. Po Koni sam nesto prckao i nisam prezadovoljan, a Delanec, s 2700+ km na grbaci od slaganja, vozi dobro i pouzdano. Biciklijada je bilo vise: Ludina-Popovaca, Zelina, Krizevci. Trenutno pauziram zbog hladnoce i gumidefekta puta dva. Od izleta nista posebno (Zagorje i tak to...), osim Dubrovnik-Molunat iznajmljenim biciklom. Predobro, iduce ljeto namjeravam na Prevlaku. Eh da, Topusko i okolica, jedn gotovo pa zalostan izlet...

Informatika... Frend i ja smo cijelo yebeno ljeto crncili u skoli, nanovo napravili mrezu, poslu nikad kraja, ali najbitnije je ucinjeno. Smatrajte me ludjakom, ali ovih zimskih dana mi je bio takav gust maknuti se od doma i otici u skolu hrmbati po 10+ sati dnevno. Isto kao sto mi je bio gust doci po ljetu i operirati po skolskoj zgradi borerom od metra.

Edukacija... Bio na astronomskoj olimpijadi, nisam osvojio nista (falila mi 2.1 boda za 3. nagradu, psmtr :D). Na toj olimpijadi upoznao hrpu prekrasnih ljudi iz cijelog svijeta... Da mi slicno nije bilo na IOI i IYPT (organizacija), bilo bi mi nesto skroz novo i dotad nepojmljivo. Ovako sam bio pripremljen. Osim Brodarice (da, opet smo zavrsili na cajkama zadnji dan), bio na VSA koja mi se jako svidjela. Bio sam u grupi koja se bavila upravljanjem jednog od dva najveca HR teleskopa. Cak sam se prijavio i za sasvim ugodnu stipendiju grada zagreba, rezultati su vec trebali biti objavljeni. Crnom magijom prosao prvo polugodiste s 4.53, sto je OK s obzirom na to da me u skoli nije bilo valjda 6 tjedana (a u izvjescu pise izostanci: 6 SATI!). Nokoment.

Drustvo. Upoznavanja su uglavnom bila vezana za astronomiju i informatiku. Geek alert. Konacno sam upoznao rodbinu u Italiji i vidio neke koje inace nikada ne vidim na svadbi moje sestricne. Moram priznati - bed mi je kad upoznam negdje neku super osobu i svjestan sam da se najvjerojatnije nikad vise necemo cuti, a kamoli vidjeti. Ponovno se osjeti nedostatak nekoga, ali to mozda i preuspjesno sasijecem u korijenu prekomjernim radom.

Obitelj, Zelina, misc. One big happy family rastura i dalje, obnovile su se neke veze nekad nazalost narusene zbog novca. Uglavnom - sve 5! U Zelini sam bio dosta malo (e jesam neradnik), a tuca je prepolovila urod (i kolicinu proizvedenog vina). Zato je, bar u Zelini, bilo slatko kao nikad. Biljezim i prvi put solo odlazak u Dubrovnik, te jedan lijep visednevni izlet u Toscanu. Bozic je, za razliku od proslog, bio sugavo topao (umjesto rukavica (zbog grudanja) sam imao vestu), ali je nova godina donijela prvi snijeg (da, docekasmo ga!). Od koncerata skoro nista (Within Temptation), a ugostili smo Adastru.


*****

Novogodisnje odluke... Ajmo za pocetak vidjeti stare:
- Rijesiti se Kinezca cim fino zatopli. Koliko god mi bilo zao, moram, nije to vise vozno.
+ Jesam. RIP.

- Vise biciklirati, ici na izlete i izletice, vise biciklijada, otici do Varazdina recimo.
+ Obavljeno vise biciklijada, u Zelini sam manje biciklirao, nisam isao do VZ.

- Potruditi se i ici na olimpijadu iz astronomije.
+ Obavljeno, jos da je pala i nagrada... Ali nikako nisam nezadovoljan.

- Mozda vise izlaziti i naci nekoga, ali necu nis forsirati. Kaj bu bu.
+ Ne da nisam forsirao nego nisam prstom mrdnuo.

- Ne imati prometne nesrece (moram se pohvalit, nisam imao nijednu ozbiljniju vec vise od godinu dana, a nijednu uopce od ljeta, sto je dosta dobro s obzirom na kilometre)
+ Prometnih nesreca nije bilo, IIRC.

Sve u svemu - dobro ispunjeno. Ajmo sada nabaciti odluke za 2009:
- standardno, vise biciklirati...truc srac. Cilj Virovitica, za pocetak. I Prevlaka.
- Dici ocjenu iz matematike. Ostalo je OK.
- Upisati autoskolu i poloziti vozacki.
- Naci...khm...nekoga.
- Poraditi na stanjivanju trbusne termoizolacije (nije kriticno ali ipak...), iako nekako mislim da ce ovo biti neobavljeno
- Mozda poraditi na uredjenju vikendice broj 2, he-he.

*****

U novoj 2009 vam (nam) svima zelim zdravlja, srece, sexa, novaca i svega ostaloga sto pozelimo. Hebga - morao sam ovako nesto srociti. Fotka je iz Crikvenice, koliko se sjecam. Čulumi, vo je del od avijona!

Nemam nikakve friskije gradje pa sam odlucio napraviti iskorak od svojih prijasnjih postova - napraviti fotopricu. Slika se ovdje zadnji puta nasla jos u poljece 2007. O ovome sam vec pisao ranije, a to je izletic Dubrovnik - Molunat (najjuznije mjesto na nasoj obali). Pa krenimo redom...


Zvekovica gledana s Gornje bande. U Zvekovici se skrece s magistrale i dolazi na cestu kojom sam ja vozio do malo prije Uskoplja. Odavde se moze skrenuti u brdo i nakon zbilja teskog uspona (iskrvio se i auto, biciklistu bi bilo jos teze) dolazi se u Velji Do na izvrsnu klopu.


Gornja banda


Aerodrom ko na dlanu...


Konavosko polje, pogled prema istoku


...i jos jednom...


Ovo je pogled unazad, u pozadini se vidi otok Bobara (nalazi se pred Cavtatom).


Snijeznica, visoka 1234m. Snimano iz blizine Cilipa.


Napredovao sam dobro dok mi se nisu obje gume probusile na babin zub, nekakvu travu s bodljikavim plodovima. Osjetio sam probleme kod Komaja.


Nakon 2km guranja stizem u Popovice, rodno mjesto moje bake. Ondje imam dosta rodbine koja me izvukla iz problema s probusenim gumama. Okrijepljen domacim sirom i prsutom i sa zamijenjenim gumama krecem dalje...


Pogled iz Radovcica


Vidite nesto zuckasto sto cik-cak ide po brdu? E to vam je cesta za gore. Slicno izgleda i ranije spomenuta prema Veljem Dolu...


Ne zovu Konavle uzalud zemljom cempresa... Snimka je s "Konavoske" (a ne jadranske) magistrale, Konavoska je mnogo manje prometna ali ima dosta pentranja, od Popovica do pred sam Molunat.


Konacno se nazire Molunat. Crko sam po onom suncu... Inace je mjesto malo dalje naprijed, u ovoj "lijevoj" uvali je plazica i kamp s ocajnim restoranom, a desno nema skoro nicega, raj za kupanje.


Pogled prema Dubrovniku...


Mirna pjescana plazica, a na slici se ne vidi hrpica tipicnih Ceha crvenih ko paradajz...


Na povratku sam se malo zurio i nazalost nisam snimio prekrasnu Vitaljinu, jedno od rijetkih neopozarenih mjesta. ovo sam snimio negdje iza Cibace u smjeru Grada. Da se pripremite na ono sto slijedi - ovo je blaga padina. Navodno je netko iz moje daljnje rodbine poginuo u ovom stojadinu...


U oba smjera sam do magistrale dosao starom prilaznom cestom koja pocinje iznad u ratu opustosenog hotela Belvedere, a zavrsava parsto metara prije Cibace. Cesta je nekad bila dvosmjerna, ali se velik dio urusio. Uocite znak zabrane i za pjesake...


Na ovoj slici se najbolje vidi koliki dio ceste se urusio. Puna crta je nekad odvajala 2 kolnicke trake. Od smjera uzbrdo nije ostao metar...


Da sam se malo jace nagnuo, bio bih se strmopizdio s kakvih 80m visine u more. Srecom, postoji ograda od jedno cak pola metra...


Jos malo prilazne ceste. Izgleda kao autoput u odnosu na onu bolivijsku...


Sjecate se one zabrane za pjesake i sva vozila? Mackama nije zabranjeno, a ja sam ih samo na ovom ficleku ceste nabrojao 16.


***A sad i "par" slikica iz Dubrovnika...***


Delicije: morsko jaje, jezinci (jede se ikra), musule (ne iz uzgajalista).


Kaici u Posatu (stara gradska luka), sluze da bi ljudi dosli do baraka vezanih nasred luke.


Lokrum, strana okrenuta otvorenom moru. Lani su malo dalje od ovog mjesta izvodili Ekvinocija u sklopu Ljetnih igara. More je isto ovako nekako izgledalo, pa je kupalo i publiku.


Dundova barka u suton...


Prazan Stradun rano ujutro.


(Samostansko) groblje na Dancama (na snimci se vidi vise od polovice groblja), svo u kamenu. Puno raznih cehovskih i slicnih grobnica, nesto posebno. Inace, na Dancama je samostan Svete Marije i obicaj je da moreplovci, kada onuda prolaze, trube, a casne sestre im otpozdravljaju zvonjenjem.


U Pilama, a pod Lovrijencem. Kuce imaju kamene krovove zato sto zimi more bez problema pljuska preko njih.


Na Dan pobjede je u tvrdjavi Imperial otvorena izlozba o ratu u Dubrovniku i okolici. Ta tvrdjava, smjestena na Srdju, je odigrala jednu od kljucnih uloga u obrani Grada. Tvrdjava nije skoro nista uredjivana, evo slike hodnika koji vodi na terasu.


Terasa, ovdje je u jugi bio disko "Amor". Od granatiranja su se raspali cak i rukohvati, a sve je zaraslo travom do guzice. Moram priznati - dosta sablasno, pogotovo jer sam tamo dosao po mrklom mraku.


Pogled na Grad kroz resetke na prozorima tvrdjave


Pogled s terase. Jasno se vide osvijetljene zidine...


...a ovaj put sam fotoaparat okrenuo prema Gruzu i Lapadu.

Iz Zagreba (nakon male pomutnje s kartama i vlakom jer se ispostavilo da idemo redovnim vlakom samo ne placamo prijevoz bicikala) je krenulo sedmero najhrabrijih. Glavni razlog je ocajna promocija: 6 od 7 biciklista iz ZG je iz udruge bicikl.hr i bili su prilicno iznenadjeni da je itko pustio u siru javnost vijest o biciklijadi. Razlog drugi je lose vrijeme. Biciklijadu pod naslovom "biciklisticki pozdrav jeseni" je jesen pozdravila hladnocom i kisom.

Sami smo pronasli put do doma HV u Krizevcima, gdje se glavnina toga odvijala. Ovih sestero (od kojih su mi neki poznati s drugih biciklijada i nekih drugih mjesta) me primilo ko svoga. Odavanje pocasti braniteljima i dogovor. Ipak se islo na voznju, medjutim samo punoljetnici da se djeca (uglavnom "prikladno" obucena u trenirke od materijala ko moje kratke hlace za fudbal - ja sam, za razliku od njih, bio solidno opremljen) ne prehlade. Ipak sam uspio namoliti da me puste na voznju.

Vozi se 20ak km prema Kalniku, uglavnom po neprometnim cestama. Ima par dobrih nizbrdica, ali postena uspona ima jedan i pol. Na jednom mi se po asfaltu klizalo uzbrdo (voznja, ne kretanje!) i jos je pri vrhu netko prolio ulje. Imali smo policijski auto na celu i kombi na zacelju koji je sluzio za prijevoz pokvarenih bicikala (ovaj put komada 1 - Cep ostao bez lanca i zadnjeg mjenjaca). Tempo taman, ugodna i opustajuca voznjica, nije ni kisa previse smetala. Pogotovo one koji imaju blatobrane.

Po povratku nas je docekala voznja spretnosti. Laganica - svodilo se uglavnom na precizan prolazak izmedju prepreka. Ionako svaki dan vozim na <5cm od tramvaja... Jedina teska stvar je bila uzeti kolac na lancu s jednog stupa i odvoziti krug biciklom tako da lanac ne struze po podu. Dobio sam i nekakvi mini/test iz prometnih pravila koji sam skoro cijeli rijesio lijevom nogom, ipak sam to vec polagao.

Rucak je bio izvrstan - grah. Odlican grah ali ispostavilo se da je graha bilo 7kg, a speka i kobasa 15kg. A meni tesko... xD. Policajci su dijelili olovke i letke, a domacini jos neke sitnice. Tu je bio i jedan gitarist i sve nas uveseljavao. Nakon rucka smo svi izasli van vidjeti jednog od organizatora kako predstavlja glavnu nagradu - bicikl svjetske marke s TT kocnicama. A ono krama bez prijenosa, pedala, guma, kocnica... stara 25g valjda i sva hrdjava i zmazana. Na rami je rukom napisano "svjetska marka". Carevi. Prvu nagradu je osvojio jedan koji je drugi u njihovoj lokalnoj ligi za voznju spretnosti i sl., a ja drugo mjesto. A jedva su me nagovorili da odvozim, mislim da sam dobro branio boje Zagreba tamo.

Vracati se bilo lakse jer je kisa prestala. Imali smo manji nesporazum s kondukterom koji nije pojma imao da se bicikli voze besplatno.


*****


Dan kasnije sam otisao na Zbicu. To je jedan kratki krug po Zagrebu povodom Dana bez automobila. Vrijeme nas je posluzilo. Opet vidio nesto ekipe od dana ranije... Paradoks - dan bez automobila, a u pratnji su nam bila 2 policijska motora (s kojima su se policajci natjeravali od krizanja do krizanja da blokiraju) i 1 AUTO.

Imam par sitnica za sloziti na Delancu, mislim da je lagano vrijeme za montazu blatobrana... Ostalo sljaka savrseno. Eh da, moram se pohvaliti novim brzinomjerom, VDO A4. Solidan ali miljama nekvalitetnije izradjen od moje bivse Sigme 401. Sigmu mjesecima nisam skidao jer bi baterija inace izletjela van zbog strganog poklopca i to mi se jedan dan obilo o glavu, zdipili su ju.

Po dobrom starom obicaju, ljetos sam se otkantao do Dubrovnika. Samo 12 dana doduse, ali dovoljno da vidim sve. Pod sve mislim na dio moje big happy family. Svaki dan je izgledao ovako nekako: dorucak, netko odbaci jednu rundu na Lokrum, kupanje, vadjenje jezeva i jedenje ikre istih, rucak kud koji mili moji, izlezavanje, kompletiranje rodbine i svojte (10+), kupanje i zajebancija, povratak u luku u sumrak. Nakon 12 dana zna i dopizdit. Svijetla tocka je susret s forumasima jednu vecer, a naletio je i frend iz razreda. Zgleda da cu imati nekakvo drustvo i iduce godine...blazena forumska "poznanstva". Bio sam na izlozbi o Domovinskom ratu koja je postavljena u tvrdjavi Imperial, na Srdju, koja je bila jako vazna za obranu Grada. Isao sa sestricnom i njenim zarucnikom onako, izvan radnog vremena jer je ovaj radio struju i rasvjetu tamo pa smo mogli kad hocemo. Ambijent izvrsno pogodjen, tvrdjava je nakon rata minimalno uredjivana. Gradja je detaljna i prilicno objektivna. Bravo.


Najbitniji dio cijele ove price je jedan izletic biciklom. Bilo je krajnje neprakticno vuci svoj bicikl iz ZG u DU, ali zato odmah iza Grada (ja sam, molim lijepo, unutar zidina! da ne pisem "u Gradu" jer neznalice ne bi skuzile...) ima za iznajmit bicikle. Giant Rock SE, jedan od najjeftinijih bicova koji valjaju. Ali ocajno odrzavan pa sam, cim sam ga dovukao doma vecer prije, morao pritezati stvari zamjenom za imbus kljuc napravljenom od strganog srafcigera.

Krenuo sam rano, oko 7:10, a mislio sam bar u 6:45. Crap. Detaljno ispitivanje najbolje rute je urodilo plodom - mislio sam se pentrati na Bosanku pa na Brgat ali saznao sam da je stara urusena prilazna cesta koja se blago uspinje iznad u ratu devastiranog hotela Belvedere (danas okupljaliste narkomana i lokacija za divlje partije) do Cibace prohodna i da unatoc zabrani, ljudi normalno idu onamo na rekreativne setnje. Biciklista u DU ima jedno 7.58 pa nije cudno da me jedan biciklist kojega sam na putu sreo pozdravio...

Mogao sam i sada prema Brgatu, ali je magistrala bila relativno prazna a bankina je uglavnom dosta siroka pa sam se odlucio nastaviti tako. Jutro je najbolje vrijeme za voznju, dobro sam vozio i brzo dosao do Zvekovice. Tamo sam ipak odlucio skrenuti s magistrale, sto ce se pokazati tezom gluposcu... Plan: uspon po Gornjoj bandi do malo iza Uskoplja i onda opiciti direktno preko polja u Cilipe, zatim kroz Cilipe na tzv. Konavosku magistralu i onda dalje. Kartu citaj seljaka pitaj i sve je proslo OK, osim kaj sam popusio 2km penjanja. Popusio sam ja jos nesto...

To nesto je zrak u zadnjoj gumi. Pas mater i ovima koji iznajmljuju, rekoh. Dogodilo se kod skretanja za Komaje. Srecom, 2km dalje, u Popovicima, imam dosta rodbine. U Popovicima ima nekakvi autoservis ali samo stara baba je bila doma. Kasnije ce se ispostaviti da mi je i to rodbina. Spasili su me moji (dundo Ivo dosao po mene autom), ali krpanju smo pristupili tek nakon prsuta. Samo neka mi jos netko kaze da su Konavljani skrti i ovakvi i onakvi. Pronasli 9 rupa u jednoj zracnici a u drugoj 3. Ivo je pronasao zamjenske zracnice u garazi pa smo jednu krpali, jednu mijenjali, a jedna je isla u ruksak. Nasli smo i krivca za busene gume: BABIN ZUB. Trava koja raste posvuda, po docu, uz cestu... I ima bodljikav plod koji je, kad se osusi, gori nego oni cavli koje baca policija za busenje guma.

Mislio sam cak potegnuti do Prevlake (pa da se mogu kurciti da sam isto ljeto bio biciklom na najsjevernijoj i najjuznijoj tocki HR), ali popusio sam dosta vremena na gume i Ivo mi je rekao da je bezveze. Isto tako, mislio sam na Pasjacu, to vam je jedno kupaliste odmah kod Popovica, gdje su najvise i najstrmije litice na cijelom Jadranu. Spusta se nekakvim puteljkom do dolje, gdje su ludi Konavljani nasuli plazu (koje ce bar trecina more odnijeti ove zime). Razloga za neodlazak dva: valovi i to kaj je moja rodica prespavala i cijeli cirkus s gumom i sve xD. Tako sam se morao zadovoljiti s najjuznijim naseljem na HR obali, Moluntom. Ali ni ostatak puta nije prosao bas glatko...

Ko za vraga obukao sam shitty lanene hlace s kojima sam vec imao epizodu u skoli kad sam bio primoran obuci zenske hlace pronadjene na hodniku. Opet isto - razdor supka, duljine pedlja. Nije se vidlo jer mi je ruksak bio na gepeku... Ovaj komad puta je skoro cijeli jedan uspon i nije lagan, pogotovo ako ga se prolazi od podne do pol 2. Po dolasku u Molunat sam se skoro pogubio trazeci centar, gdje ima jedan restoran u koji je drug Tito vodio svoju svitu na ribu. Na kraju sam zavrsio u nazovi objektu prehrane nekakvog kampa za Cehe, Svabe i ostale trash turiste. Rucak je bio ocajan. 80 jebenih kuna sam platio: JEDAN (1) cevap i to lose pecen, pljeskavicu s mozda 10% mesa, raznjic od cak 2 komadicka zilavog mesa, ledo pomfri, nejestiv ajvar i mislim jos nekakvi bezvezni snicl. Studentska menza je Sheraton za ovo. Mislim da nikad necu prezaliti sto se nisam potrudio otici do centra. Poslije sam se okupao na nikakvoj pjescanoj plazi koja je iste dubine valjda 50m u more.

U nedostatku boljih hlaca sam navukao kupace (slip) i sjeo na bicikl. U ducanu od hlaca ni h. Ni kupacih normalnih. Bio mi je pun racku svega i penjanja i babinog zuba pa sam odlucio vratiti se magistralom i usput (recimo na Grudi) kupiti hlace. Sad mi je zao kaj nisam isao na Prevlaku jer Vitaljina je prekrasna, jedno od rijetkih zelenih mjesta, koja nije opustosio pozar, nove neprometne ceste, ma raj. Nazalost nisam slikao da se mogu podsjetiti... Magistrale sam se uhvatio malo prije Grude. Ugodan put bez strmih uspona, siroke bankine, ali i dijelom kamenjar gdje je u valjda svakoj trecoj rupi zmija. Domace zivotinje, moji Konavljani su poskoke znali naci cak i u kupaoni koja nema prozora prema van. U Kerumu na Grudi ipak nasao kupace gace i to XXL. Inace nosim M ili L. No comment. Slicna je reakcija bila i prisutnih. Vozaci nisu bili onako korektni kao Medjimurci, ali nije bilo ni lose - samo Atlasovci su gamad kakvu treba strijeljati. Skupa s Crnogorcem koji mi je kamperom (!) uletio u skare. Put nazad je prosao vrlo kratko, ali po magistrali jednostavno ne volim voziti, stalno si napet i promet je... Moram spomenuti i jednog Libertasovog specijalca koji je parkirao bus na mjestu oznacenom kao crna tocka i otisao nekaj obaviti u grmlje.

Za kraj opet stara prilazna cesta koju sam detaljno poslikao. Osim prekrasnog pogleda i na Cavtat i na Dubrovnik, ima nesto u tome sto je ta cesta napustena a prolaz zabranjen i pjesacima. Asfalt me snazno podsjetio na Pripyat (procitajte putopis one Ukrajinke...Elene koja je motorom prosla cijelo to podrucje, isplati se). Btw, tko kaze da je cesta pusta? Uspio sam na 10m ceste nabrojati 16 macaka zgodno rasporedjenih (citaj izvaljenih na suncu) za slalom.

Neovisno o krivcu za gume, mislio sam svasta reci ovima koji iznajmljuju zbog nuzne moje intervencije PRIJE puta i losih kocnica, a dalo bi se prigovarati i mjenjacu. Medjutim, bile su dvije cure tamo pa sam bio njezan i uspio se uguziti da im sredim te bicikle kako spada. Otrcao doma po alat i posredio "svoj" bic, a zatim presao na jedan kojem se misteriozno busi zadnja guma. Dijagnoza: originalni obruc ima malu rupu za francuski ventil, a kreten je isao rupu prosirivati za normalni ventil SRAFCIGEROM (busilica? se to jede?) i naravno sjebao felgu. Jos k tome nije uopce ni pocistio strugotine, kamoli da bi oturpijao ostre rubove. Zamjena puknute gumene trake koja stiti zracnicu od busenja (prekriva zbice) je vec visa matematika... Ukratko - najlakse zaradjena lova dosad.

Koje lyricse staviti - tesko pitanje. Svasta je bilo u igri, ali odlucih se za ovu pjesmu, zbog dozivljaja pentranja kroz Konavle...

High on the sacred mountain
Up the seven thousand stairs
In the golden light of autumn
There was magic in the air

The clouds surrounded the summit
The wind blew strong and cold
Among the silent temples
And the writing carved in gold

Somewhere in my instincts
The primitive took hold.

I stood at the top of the mountain
And China sang to me
In the peaceful haze of harvest time
A song of eternity

If you raise your hands to heaven
You will live a hundred years
I stood there like a mystic
Lost in the atmosphere


The clouds were suddenly parted
For a moment I could see
The patterns of the landscape
Reaching to the eastern sea

I looked upon a presence
Spanning forty centuries.

I stood at the top of the mountain
And China sang to me
In the peaceful haze of harvest time
A song of eternity

I thought of time and distance
The hardships of history
I heard the hope and the hunger
When China sang to me...
When China sang to me.

Bila je subota, dan prije sam se odlucio ici na biciklijadu u Popovacu. Kisa je tak padala da su ti do pekare (40m) trebale peraje. Koma. Nisam se dao smesti i stari me bacio do Glavnog kolodvora (skupa s biciklom, jelte). Tam blagajnice ne znaju jel ce vlak uopce voziti, no vlak se ipak pojavio (s jednim likom iz organizacije). U medjuvremenu je broj biciklista s 2.5 narastao na 80ak, od cega 87.34% mokrih do gaca. Taman 15min prije nego je vlak krenuo, prestala je i kisa. Dok nas je lani vozio obicni prigradski madjar, ovaj put smo dobili dva NOVA putnicka vagona i specijalni vagon za prijevoz bicikala. U kupeu sam sjedio s poznatom (i prilicno glasnom) ekipom od lani, a do nas se ekipa tankala svim vrstama alkohola, i to vrlo temeljito. Ja sam liberalan covjek i neka rade kaj hoce, ali alkohol sto dalje od voznje. Znam za sebe kad malo popijem i idem vozit kak je, a kamoli da se natocim do cepa.

U Popovaci su nas docekale zene i djeca u nosnjama, s punim kosarama klipica i jabuka, a jedan dedek je rezao spek i kobase. Iza stanice u Popovaci su bili bikeri koji su policiji pomagali zatvoriti krizanja i voditi krdo bik...ovaj skupinu biciklista ka cilju. Jos sam uocio lanjski tandem od dva srotex bicikla, zatim jedan novi od 2 ponija (cetverokotacni!) i prikolicu za pustanje muzike (spojenu kardanom na bicikl, kardan je kasnije tokom voznje pukao). Lokalni biciklisticki servis je bio sa svojim vozilom kao tehnicka podrska, koju sam iskoristio za posudjivanje srafcigera (podesavanje mjenjaca i kocnica na Delancu). Zajednicki dio od Popovace do Velike Ludine je bio smrtno dosadan jer je ispred nas gmizala policija svemirskom brzinom od 14 km/h (po mom satu). Par puta su cak dostigli i 25. Katastrofa. Ljudima je to ocito islo na zivce pa su lokalni cirkusirali (prednji, zadnji, sudari, ribanje guma itd) na totalno krivom mjestu u krivo vrijeme, jer se vozilo kotac na kotac, i na manje od pedlja udaljenosti medju biciklima. Sva sreca da sam ja iskusni prdonja koji zna voziti s prednjim kotacem bicikla POD tramvajskim dupetom.

Rucak je organiziran na skolskom dvoristu skole u Ludini. Grah-gulas s dosta mesa. Solidno, ali lani je bilo bolje (odojci, ribe na rasljama, kobase na sibi, travnjak seoskog gospodarstva...). Zabavni program nit smrdi nit mirisi. Bila je tu jos i izlozba fotki, fakat ima dobrih. Jedino nisam nasao WC.

Lezao sam na suncu i grijao se ko guster (pace, przio!) dok nije objavljen polazak na Jelengradsku rutu. Zahtjevnija ruta kod kojih 23km, od toga dosta brda i losih sumskih puteva. Vodili su nas lokalni decki, no ni oni nisu pretjerano znali put (kartu citaj seljaka pitaj). Kako god - mislio sam da cu se s onim mojim Delancem, teskim biciklom fakat prekratkih kurbli, mnogo teze penjati. No uz "malo" truda sam bio u prvom coporu ili par minuta iza. Iznenadio me jedan lik na nekakvom cestovnjaku s mjenjacem u glavcini i relativno glatkim tankim gumama, taj je prasio uzbrdo ko da ima raketu u dupetu, a ni nizbrdo nije bio mnogo sporiji. Ulaskom u sumu je pocelo veselje, blato+klizavo+vododerine+kamenje. Penjali smo se jos dobro, ali na spustu su pocele igre bez granica. Prema Jelengradu vodi jedan uski puteljak koji se malo spusta, ali to malo je strmo, zavoj i s JAKO nezgodno pozicioniranim kamenjem. Moj Delanec, oduvijek JAKO stabilan bicikl, ponovno se dokazao, ovaj put medju osjetno boljim biciklima. Ekipa je letjela nizbrdo na prednjem kotacu, ali nitko nije pao. Fala bogu. Obilazak rusevina Jelengrada i penjanje na jedan od ostataka zidova, blizu prilicno duboke provalije. Netko je jos uganuo nogu na stepenicama prema gradu. Sada pocinje spust, jako blatnjav i klizav, a vododerine i kojih 30-40cm duboke. Ovi domaci su se naganjali ko majmuni, a ja nisam htio ispasti partibrejker xD. Jurili smo kojih 30-35 po tim blatnjavim puteljcima i do 45 na makadamu. par ih je palo, ali na mekano (citaj u blato). A moj Delanec, napravljen od 8g stare celicne rame, kotaca s otpada i dijelova sa starih bicikala, vozio je al par s mnogo novijim, skupljim i boljim biciklima. Znao sam ja da je Delanec sposoban i JAKO stabilan, no nakon ovoga sam ostao PAF.

Na povratku sam sjedio s par ljudi, jos su me pitali kaj ja to vozim (nema naljepnice a ideeeee...). Mozete mislit face kad su culi. Jedan lik, koji vozi specku, je malo prical kako je proputovao pol Europe na biciklu i ozbiljno me zainteresirao za tak nekaj.

Usporedba s lanjskom biciklijadom? Lani je bilo bolje. Zajednicki dio je bio odlican (bio sam u sredini i vozio do 50kmh), no ove godine ih je izvukla Jelengradska ruta. Klopa je ove gdine bila dobra, no sve je to lani bilo puno ljepse i bolje. I jos jedna stvar koja nam se lani dogodila, a pamtit cu ju valjda do kraja zivota: cekalo je par nas u Popovaci vlak za nazad, a ljudi koji tam zive, iako nas vide prvi put, donijeli stolce, ponudili kavom, malo popricali... Kao da se dugo znamo. I znalo je cijelo selo izaci na ograde kada smo prolazili. Opcenito, onaj kraj, koliko sam ga prosao, kraj je dobrih i gostoljubivih ljudi, a i prekrasne prirode. Dolazim i iduce godine!

Za prvi maj i oko njega su me moji dragi roditelji odlucili odvuci do Topuskog kako slucajno ne bih radio/ucio/isao s frendom na grah. Takav izlet ne prolazi bez bicikla, ergo, Kone, koja je ipak mnogo bolji penjac od Delanca. A tamo je to potrebno (Petrova gora). Top-terme Topusko i nisu tako top kako se cini, no nije ni lose. Ja cu se fokusirati na ovaj bicikLJisticki dio. Na netu postoji karta s 5 predlozenih biciklistickih ruta i pripadajucim opisima. Karta je tak super da se centar Topuskog nis ne vidi, a ni dalje nije mnogo bolje. Mjesto da, kao ekipa iz TZ Zagrebacke zupanije, uzmu postenu kartu i preko nje povuku rute, ovi su nasli nekakvi kvaziumjetnicki prikaz koji ne valja ni kao umjetnicko djelo ni kao karta. I jos su neke rute prilicno blesavo trasirane, pogotovo ruta 1. Prvo trebas voziti u suprotnom smjeru (jednosmjerna ulica!), a kasnije se moras provlaciti pod zeljeznom rampom i par km voziti po blatnjavom putu i diviti se prizoru par hektara iskrcene sume i drvlja nabacanog uz cestu. Sad bih ja nekoga drvljem i kamenjem... Opisi staza su srednja zalost, uglavnom stimaju udaljenosti ali u tim opisima sam zasad nasao tek par orijentira. I to lose definiranih. Ajde, ima par putokaza uz staze, ali fale tamo gdje su fakat potrebni. A potrebni su samo zato sto je pomocu karte i opisa nemoguce odrediti kojim putem treba ici. Slicna je situacija i s nekim izletistima, pa je bilo beskorisnu kartu citaj i seljaka pitaj.

Sada kada sam ispljuvao karte i rute, mogu se baciti na opisivanje krajolika. To je predio blizu rijeke Gline, uz bosansku granicu. Do Velike Kladuse po mojoj procjeni treba oko sat-sat i pol biciklom. Sve se to vise-manje krece od 100 do 250m/nv. Ceste su dobre (sve obnovljeno poslije rata, jer je tamo bila bojisnica) a prometa malo. Makadama ima dosta, no i on je relativno OK. Priroda je uglavnom netaknuta, osim spomenute iskrcene sume. Sve u svemu - jako dobro za bicikliste, ali svakako uzeti svoje karte. Osim te prirodne osnove (kako geografski zvucim i bacam na moju profu :bljak:), to je i povijesno znacajan kraj: pogibija kralja Petra Svacica, obitelj Jelacic, hrvatski sabor 1944. u Topuskom... Samo mjesto je inace kao zaustavljeno u nekim davno proslim vremenima, jedini dasak modernog je kineski ducan. Pogotovo tako izgleda autobusna stanica koja me snazno podsjetila na Ko to tamo peva. U pricu se donekle uklapao i bus star kojih 20-25 godina, ali, za razliku od Krsticevog (hint: Ko to tamo peva), odlicno odrzavan i uredjen.

Ta prica ima i svoje nalicje. U ovom kraju se dosta ratovalo i ostaci Domovinskog rata su vidljivi i danas. Ima hrpa polurazrusenih kuca koje jos nisu popravili (a ni nece vjerojatno), dobar dio se prodaje a kontakt telefoni iz Austrije, Njemacke itd. Cak i uz drzavnu cestu D6 ima kuca cije okucnice nisu razminirane, a tek kad se maknes koji kilometar od civilizacije... Grozno. Kao da mi ovo nije bilo dosta, odvezao sam se u Glinu. Grad sasvim pust i kao da sam se vratio negdje u '97-'98. kada su obnove tek pocele. Jos su posvuda rusevine i rupe od gelera, svuda prazni lokali koje nitko ne zeli iznajmiti, zatarabljena vrata i potrgane rolete. Jedina kuca u odlicnom stanju je dvorana Jehovinih svjedoka. Fuj. Od svojih 10 kuna sam kupio tri eurocrem bloka. Za neznalice, to vam je jedna okusom i izgledom odvratna srpska cokolada, jako slatka i razvlaci se po ustima kao da jedes zracnicu od bicikla i pritom ti vrlo efikasno osusi usta, tijelo i duh. Ali je zato jako zasitna. Pracen cudnim pogledima onih cetiri i pol covjeka, klopao sam to uz nekakvi prometni znak. Prisao mi je jedan prosjak i uljudno me pitao jel imam novaca da mu dam za jelo, ali zbilja sam imao samo 15 lipa. Inace nisam ljubitelj prosjaka, no cijeli taj izgled kraja, gdje je na pet metara od trga Franje Tudjmana rusevina kuce iz rata, natjerao me da se sazalim i sad mi je zal kaj nisam imao jos par kuna. Na povratku sam vidio tracak nade da ce sutra biti bolje. Uz cestu je kuca bez fasade, na krovu vijori hrvatska zastava i mladji ljudi, veseli i nasmijani, postavljaju krov. Eh, da je takvih prizora vise. Jos sam posjetio Jelacic vrelo, moglo je to i bolje. Jos to nije tip-top sredjeno nakon rata. Nad vrelom stoje ostaci hrvatskog grba, a na njemu, izmedju ostalog, pise "Imena luda nalaze se svuda". Fuj.

Mnogi od vas ce se zacuditi jer sam odlucio staviti jednu srpsku ratnu pjesmu, pace, pesmu. Volim svoju domovinu, ali nisam nikakva velika Rvatina niti srbomrzac. Jedan od faktora koji me udaljio od stava "Srbe na vrbe" je sigurno i Djordje Balasevic. Covjek koji je imao svoje ideale, a prvi od njih je mir. Samo da rata ne bude... Nazalost, ispalo je drukcije. No nisam siguran koliko se ljudi pokajalo i naucilo na vlastitim greskama. O tome detaljnije drugi put, recimo na obljetnicu napada na Dubrovnik.



DJORDJE BALASEVIC - COVEK S MESECOM U OKU

Sumoran i nem,
Jablan gromom razvaljen,
Zagledan u casu preduboko.

Bio mi je stran
I naizgled normalan,
al' tad mu spazih odraz meseca u oku.

On me oslovi,
Pa, kako idu poslovi?
Idu, progundjah, u vrazjeg vraga.

Nato on planu naprasno,
Odmeri me sablasno:
Nemate vi pojma, braco draga.

Ne znas ti sta znaci ubiti grad,
Ne znas ti bauke kaljavih rovova.
Ne znas ti sta znaci spavati sad,
Kad sklopim oci nista osim tih gromova.

Kad sklopim oci nebom naidju mobe,
Zamirisu gostinske sobe,
Nebom svadba odzvanja.

Kada sklopim oci nebom promicu lica,
Zatreperi roj tamburica,
Dunav sedef odranja.

Zverko ludila,
Sto si se probudila?
Crni ti je princ poljubac dao.

Al necu se stideti
Sto Boga necu videti
Jer to i nije Bog kojeg sam znao.

Ne znas ti, nema oslobodjenih,
Svaku tisinu mi granata prosara.
Spasen je taj prvi pogodjeni,
A svi su drugi vecni taoci kosmara.

Kada sklopim oci nebom naidju ladje,
Zvona, lavez, komsijske svadje,
Miris svezeg oranja.

Ali kada svane vetri s reke zacvile.
Znam, to tuze vodene vile,
Dunav tamjan odranja.

Trebalo je, daklem, konacno naci postenu zamjenu za legendarnog Kinezca koji ipak mora na otpad. No o rjesavanju Kinezca drugi put i s puno zalosnijom intonacijom. Nemam nekih posebnih emotivnih veza prema nijednom od dva kandidata, Delancu (vidi post "Heavy Metal Bike") i Koni. Zato je valjalo odluku donijeti nakon argumentirane rasprave sa samim sobom.

Da vidimo za pocetak, koje uvjete mora zadovoljavati bicikl? Pretezno gradska voznja ne zahtijeva posebnu pilu od bicikla, zapravo je bolje da ne bude pila jer se pile kradu. Cijeni se jednostavna montaza gepeka/blatobrana. Bicikl mora svakako biti pouzdan, dakle princip mazi-vozi. Male sitnice kojima mozda gnjavi lako oprostim. Masa i sposobnost penjanja ne igraju neku preveliku ulogu, iako cu tim biciklom odlaziti na izlete i biciklijade.

Imamo dva kandidata, jedan ce zamijeniti Kinezca a drugi otici u Zelinu. Komentari "contra" nisu nuzno negativni, nego su protiv toga da taj bicikl zamijeni Kinezca.

Delanec
PRO:
+manje podlozan kradji
+originalno dosao s kvalitetnim gepekom i blatobranima
+slab za penjanje ali itekako dovoljan za grad i manje izlete
+uzi volan-->bolje probijanje kroz grad
CONTRA:
-vrlo udoban za dulje relacije-->neiskoristen potencijal
-celicni i podlozan hrdji
-u odnosu na Kinezca kratke brzine-->teze ganjanje tramvaja
-osjetljiv na ogrebotine i ostecenja

Kona
PRO:
+bolji bicikl, logicno ga je staviti tamo gdje ce se vise voziti
+otporan na vremenske uvjete
+laksi, cvrsci, dozvoljava divljanje
CONTRA:
-za Zelinu je bolji i prilagodjeniji makadamu i brdu
-podlozan kradji
-sirok volan, rapidfire shifteri-->otezano probijanje gradom
-svu opremu potrebno dokupiti

Odluka. Ja sam odlucio Delanca ostaviti u Zagrebu. Prvih 250km u gradskoj voznji je proslo vrlo dobro, tek uz manji kvar (otpadanje lijeve kurble) i piganje desne pedale zbog tipicne pjesacke bezobrastine. Delanec se u gradu odlicno snalazi iako jos nisam ugradio ni retrovizor ni gepek ni posteno prednje svjetlo (zidna lampa ftw). Malo mi je teze ganjati tramvaje, no navikao sam se vec. A odlican je i izvan grada, dokazao se u brdima oko Popovace. No o tome u jednom drugom postu. Konu sam, naravno, provozao po Zelini, uocio sam samo jedan nedostatak: moram stalno gledati na brzinomjer da ne pocnem raditi prevelike piz... po cesti xD.

Nakon gotovo pet godina i, po mojoj procjeni, gotovo 6000km, vise-manje vjernog sluzenja, doslo je vrijeme da se rijesim mog Kinezca - Bacinija Gold 2003. Pitanje je, zasto? Pa, jednostavno: zelio sam preci na nesto bolje, iako se uglavnom krecem na relaciji skola-doma. Tih zadnjih dana Kinezac i nije bio kvarljiv, i vozio se sasvim OK (iako u ocajnom stanju), no jednostavno je trebalo reci STOP i prekinuti agoniju (ok, pretjerujem) i ici dalje.

Sto smo sve Kinezac i ja prosli? Uh, svasta. Bio sam na Sljemenu, dosta se vozio i po Zelini, ganjali smo ga 70kmh (frend, ja sam skromnih 62 i naletio na autobus), naucio se skakati i opcenito dobro voziti, bio na Medvedgradu, imao par tezih nesreca i manjih sudara, itd, itd. Zadnjih godinu i pol sam Kinezcem isao u skolu i na posao svaki dan. U to doba sam poceo zapostavljati taj bicikl i macehinski se odnositi prema njemu: ako se kotaci okrecu, bicikl je ispravan i zadovoljava svoju osnovnu svrhu. I je, bio je ovakav i onakav i prije toga, ali je sve to stoicki podnio. Pa u zadnjih cca 2500km sam imao mozda 50kn ulaganja i skoro nista sati rada u svrhu popravka, ako izuzmem retrovizor koji su mi vandali razbili. Respekt.

Zadnja voznja... Najradije bih bio obisao sva mjesta po kojima sam se vozio, no nisam imao vremena pa sam obuhvatio samo ZG. Sjecam se prvih postova pred par godina, kada sam valjda svaki dan bio na Bukovcu ili Jarunu. Onda je dosla skola i svaki dan do centra itd. Ta sam mjesta odlucio polako proci jos jednom, posljednji put. Htio sam se prisjetiti dana kada sam imao puno vise vremena za bicikliranje i za sebe, kada nisam dopustao ni najmanju nesavrsenost na biciklu i kada sam se znao dici oko 6 ujutro i oko 6.30 vec prasiti prema Jarunu. Koliko se toga promijenilo... Ali rado bih i danas tako. Mozda mi je Jarun lagano dosadio i trazim dulje ture, koje zahtijevaju puno vise vremena. A ja nemam vremena ni spavati. Isto je i s Bukovcem. Vise se ne ganjam toliko i opcenito, nisam tako bezbrizan za volanom. S jedne strane je to dobro i mislim da po gradu PUNO bolje i sigurnije vozim, no ponekad se treba i opustiti. Zapravo, pitao sam se jesam li napravio pravu stvar odlucivsi se rijesiti tog bicikla. Na zadnjoj voznji sam se uspio okomito popesti na Savski nasip i isto tako se spustiti s njega, a i inace sam stekao dojam da taj bicikl moze jos dosta voziti.

Kamo je bicikl na kraju otisao?? Pa, ako se sjecate, nudio sam po blogu bicikl u komadu ili dijelove. Zasad samo PetitePrincesse dobiva dio (oko kojega se vec par tjedana nemremo dogovoriti). Zapravo, vrlo malo dijelvoa sam odlucio baciti. Zadnji mjenjac je hrdjav i izbubetan ali svoj posao obavlja dobro, neka stoji u ladici kao zamjena. Isto vrijedi i za pogon. Zadnji kotac je ocaj zivi, a prednji sasvim OK. Neka stoje i oni, kad ih vec imam kamo objesiti. Kocnice su u fantasticnom stanju, osim jednog para pakni. Neka stoje, isto kao i shifteri i rucice kocnica. Prednje svjetlo, iako eksli zidna lampa, dobilo je mjesto na biciklu koji je zamijenio Kinezca, a zadnje otislo za rezervu. Rama ima jedno prilicno nezgodno i nepopravljivo ostecenje zbog kojeg se pogon gadno klima, nju sam i vilicu unistenog navoja dao tatinom kolegi s posla da proda u aluminij. Zalosno, ali tako je. Bila bi to sasvim druga prica da nije tog vrazjeg ostecenja. No sretan sam sto je rama zavrsila tako a ne kod cigica, jer covjeka kojemu sam dao ramu dobro poznajem i znam da ce mu trebati ta lova za zivot a ne za gluposti. Uostalom, on je dobrica kakvog nema, i masu puta mi je pomogao oko bicikla, bilo posudjivanjem alata bilo savjetom ili pomoci oko popravljanja.

Eto, to bi bilo to. Kinezca cu se sjecati s velikom ljubavlju i postovanjem. Vjerno me sluzio ovo vrijeme, a ponekad i ja njega (Njegovu Ekscelenciju Kvarljivost I Svojeglavost). No kako sad gledam na stvari, i oni trenuci kada bih ga najradije spalio brenerom i do neprepoznatljivsti umlatio cekicem od kile (to jesam radio ali samo gdje je trebalo), cine mi se lijepi i drago mi je da ih je bilo. Bilo bi inace dosadno.

Kinezac, zbogom! :,,,,,,(((((



ENIGMA - GOODBYE MILKY WAY

Goodbye Milky Way
Shall I go?
Shall I stay?
107 light years away, many times, so many doubts…
but no reason to talk about…

“mission is over, mission is done,
I’ll miss you children of the sun
but it’s time to go away, Goodbye, Goodbye Milky way!”

for a better world without hate, from your heart believe in fate
only visions and the mind will guide you to the light.

“mission is over, mission is done,
I’ll miss you children of the sun
now it’s time to go and say, Goodbye, Goodbye Milky way!”

mission is over, mission is done,
I’ll miss you children of the sun
I’ll get born this one day,
I say Goodbye, Goodbye Milky way!”

in 5 billion years
Andromeda galaxy will collide with our Milky way,
a new gigantic cosmic world will be born…

Nakon vise odgadjanja se i to dogodilo - odrzan je humanitarni koncert "Peta gori". Bendovima i dojmovima se necu toliko baviti jer sam stajao s one strane pozornice - kao coek od tehnike, doduse. Pa cu malo laprdati o organizaciji i usput probati objasniti zakaj su neke stvari ispale tak kak su ispale...

Pocinjemo s trazenjem prostora. Nekako smo uspjeli namoliti da nas puste u Gymnasium (lani je koncert bil u TV dvorani, ne pitajte kak je to zgledalo). Medjutim, to znaci da smo morali trostruko paziti i ne raditi nis dok drugi imaju nastavu tam (a tam imaju bar 3-4 skole tjelesni). Koncert je moral poceti u 20.00 (prokleti Pjer i njegovo 7:45-19:35), a zavrsiti u 22 (Pjer) jer zakon dopusta deci da budu vani do 23 (i to ak se ne varam, do 23 mozemo bez prisutnosti punoljetnika koji nam sluze ko skrbnici u datom trenutku, a punoljetnika je bilo?!).

Bendovi. Bilo je dosta kombinacija, dosta ih je bilo li-la pa bi pa nebi, na moju i kolektivnu zalost su zbog bolesti otpali Izolierband i Aco-DiSi. Medjutim, uskocio je bend koji je sastavljen vecer prije koncerta, a nastup im je bio - prva proba. Tu su jos bili Battery Low i Dark Chamber. Secer na kraju, ADASTRA. Odlican hrvatski bend, o njihovom kalibru govori dovoljno cinjenica da su bili pregrupa Museu u Zagrebu. Za neznalice, Muse je smatran bendom s najboljim live nastupima uopce.

Bina und tehnikalije... Pjer nije dao dve yebene ucionice i TVdvoranu koja ionako sluzi kao brlog za sklapanje mobilne pozornice za lidrano i vjezbanje ucenika koji idu na isti jer je an karaokama netko skakal i strgal jednu yebenu klupu kojoj je ionako davno bio prosao rok trajanja. Plan je bio postavit binu i onda podici bubnjara na nekakvi podest. Izvdojaci su stajali na podu odijeljeni gredama za tjelesni, ali uspjeli smo nacimat 4 strgana TVormara za podest (a to znaci da je bubnjar JAKO na knap s prostorom). Onda jos veselo spajanje tih komada ormara (Srecko care hvala!). Umjesto tepiha da se en klizu bubnjevi smo uzeli kabanicu a iza bubnjara stavili strunjace da se ne razbije. Mislili smo da nebu dosta mjesta za bubnjara pa smo za svaki slucaj donijeli i jedan stol 3.6x1m s jakom zeljeznom konstrukcijom i plocom od ultrapasa debljine 4cm. Vodeci se mislju "kak je usao tak ce i izaci" smo ga nekak uspjeli iznijeti i to na nacin da ga napol odnesemo prek ograde od stengi i onda netko nosi izvana stol, a neko po stengama. Nekim cudom su radile sve 4 uticnice u dvorani pa mi je bilo osjetno lakse razmisljat kaj, kam i kak sa strujom (ja sam slagal svu struju i rasvjetu u dvorani). Iako dvoranska svjetla omogucuju paljenje/gasenje svakog reda zasebno + halogenke za nuzdu koje se pale u komadu, to nas nije zadovoljilo pa smo cijelu rasvjetu rijesili s nasa 4 reflektora. Dva stara je trebalo popravit, a na 2 nova prikljucit kabele te napravit 2 produzna. Buduci da sam u osnovnoj naucio jako puno elektrike (Perichka eto ti svrha tehnickog!!!), to sam ja rijesio. Negdje smo iskopali i jedno zmigalo. Da mi ne bude dosadno dok slazem elektriku, ekipa se zezala na MSNu koji je ostavio izvjesni kamikaza-martinez, klinac koji mi JAKO ide na qratz. Buduci da smo imali halogene reflektore, te se azrulje ne smiju dirat prstima pa sam morao nekak nabavit gumene rukavice. Nije bilo nikog od kemicara pa je frend (mali u odnosu na mene!) provalil u kabinet kroz onu vitrinu za izvodit pokuse iza ploce i zdipil saku rukavica. Struju nije bil takav problem slozit jer smo dosta zgodno napravili raspored, jedino je na samoj pozornici trebalo pametno rasporedit trosila. Nakon kracih konzultacija je dogovoreno da imamo po jedan reflektor na svakoj strani i 2 ispred bubnjara na podu koji tuku prema gore napred. Montaza je prica za sebe, desni sam objesio za resetke na prozoru i podsprajcao...necim, a lijevi sam zasarafio za kabelski kanal. Netko iz prve smjene je pomogao i selotejpom objesio zmigalo za kos. Bespotrebno, nazalost, jer je zmigalo pravilo smetnje jednom monitoru. S audio kabelima nismo imali vecih poteskoca osim kaj su bili JAKO zapetljani i imali smo pokoji crknuti XLR. Puno smo veci cirkus imali s ozvucenjem: imali 2 bas-bina i pojacalo, 2 skolska pasivca i pojacalo i 2 aktivca. Uspjeli spojit na isto pojacalo bas-binove i skolske pasivce, sto nam je oslobodilo jedno pojacalo za monitore. Nabavili monitore odgovarajuce snage ali prevelikog otpora (8ohm mjesto 4) pa ih nismo imali cime upogoniti. Rjesenje--> aktivce cemo upogonit ko monitore. Inace, ova dvorana je katastrofa kaj se tice akustike jer je od veeelikih ravnih povrsina koje katastrofalno djeluju na zvucni sliku. A snimanje je isto bilo zajefrknuto jer nismo uspjeli nabavit pro zvucnu, frend koji je bil zaduzen za to nije rekao, pa smo linijski izlaz iz mixete spojili na mikrofonski ulaz laptopa i smanjili gain na minimum. Nisam cul snimku, al imam blagi filing da bu neupotrebljiva. Ostalo kaj se tice zvuka je bilo OK.

Ekipa, dojmovi&misc. Ekipa je izvukla hrpu ljudi sa sata, neki su bili fakat beskorisni, a neki su ostali do kraja i fakat contributeali. S ucenicke strane, moji "sefovi" su bili sasvim OK i nitko, po meni, nije osobito srao (osim pervan<--->oreskovic oko kamere). Rulja je navalila na zadnja vrata, rezervirana za izvodjace i tehniku, ali nasi su dobro odbijali invaziju mase (Sino i njegov potez ocajnika "mi se znamo dobro..." xD). Slicno je bilo i na ulazu za publiku, ekipa je metnula klupu na vrata da odbije rulju. Prodal se enorman broj karata. Incidenata nije bilo, osim kaj se prije spomenuti kamikaza-martinez popeo po vanjskoj strani stengi k nama. Ja sam se samo okrenuo za njegovo dobro, da ga ne bacim glavacke na stenge koje vode kat nize (koliko god inace bio pacifisticki nastrojen). Isti je radio probleme i tehnici i kamermanu koji je stajao uz miksetu jer se nasral...ovaj sjeo na gredu taman da nemremo prolazit.

Sam koncert je zbog tehnickih priprema kasnio pol sata (zauzet Gymnasium!). Prva je svirala Adastra, 5 solidnih pjesama i moje sasvim ugodno iznenadjenje zvukom s obzirom na opremu. Decki su se potrudili, ali publika je bila prilicno mrtva. Nazalost. Ime sljedeceg benda ne znam, to su oni koji su na koncert prvi put svirali skupa. zapravo su zvucali OK, s obzirom na okolnosti i sve skupa, i vise nego sasvim dobro ako izuzmemo pjevacice. Treci po redu je bio Battery Low. Bend ciji je basist jedan od glavnih organizatora ovoga se odlicno snasao u ovoj dvorani tako da su zvucali vrlo dobro. Viksa (sam dobro zapamtil?) jako dobro pjeva, glas mu je u totalnoj suprotnosti s fizionomijom i opcim izgledom. Ovi su svirali i prlicno dugo. Cetvrti i zadnji bend je bil Dark Chamber. Zenski vokal koji se i nije cuo, a kad se cuo i nije bil nesto. IMHO. Gitarist koji uredno radi mikrofoniju. Vrijeme je vec isticalo (i imam osjecaj da su bili upozoreni kad ce bit gotovo, ali nisam cuo nista pa ne znam tocno) ali se voi nisu dali smesti, vec smo dobrano kasnili sa zatvaranjem, pa smo morali nekako prekinuti koncert iskljucivsi sve reflektore na tren, a zatim smo popalili sva svjetla. Ovime je svirka naprasno prekinuta sto je izazvalo slepere psovki i pogrdnih izraza na nas racun, medjutim mi smo svi vise-manje mudro sutjeli i pospremali. Kad su vidli da se nemaju s kim svadjati, pokupili su se. Hehe. Pospremati je blo lakse od postavljanja svega, ali nakilavili smo se opet. S nekim stvarima pogotovo, recimo prokletim stolom koji se na kraju nije ni koristio i podestom za bubnjara koji smo malo rasrafili, a malo razbili nogama i ostalim organima. Trebalo ga je odnijeti pred skolu na kup smecha, ali to bi iziskivalo previse energije pa smo komade gurali/bacali niz stenge.

I to bi bilo to. Gresaka je bilo, ali nadam se da smo nekaj i naucili na njima. Bit ce bolje iduce godine, nadam se. Zapravo - najvece greske su proizasle odozgo, a na to nismo mogli utjecati. Mi smo svoj posao odradili korektno i onda su nas ispsovali da se nasa ledja ne prelome pod onim sto se prelamalo na njima. Jos jednom PUNO hvala svima koji su dosli, svirali, posudili opremu ili na bilo koji nacin pomogli organizaciju ovog koncerta. Ovom pjesmom bih zelio zahvaliti ekipi koja je dala najvise od sebe pri organizaciji.


ZABRANJENO PUSENJE - KADA DERNEK UTIHNE

Kada dernek utihne
I noc dodje do kraja
Kada ostane da pjeva
Samo prava raja

Kada osjetim iz pogleda
Pogleda koji si krila
I kazem ti, ti si moja
I oduvijek si bila


Kada dernek utihne
I noc dodje do kraja
Kada ostane da pjeva
Samo prava raja

Ja ti nudim rijeci
U dnu duse skriveni
Gledam te, ne krijem se
Ti me gurni il' zagrli


Kada dernek utihne
I dodir usana
I dogori cigara
I stane muzika

Kada dernek utihne
Iza kuca kad viri dan
Otvaram vrata i krecem
Ne bojim se i ne sumnjam

Dok ovo pisem, sat po sat lagano izmice i Godina Gospodnja 2007. Pa rekoh, idem ja malo rezimirati i osvrnuti se na sve kaj se dogadjalo u protekla 364 dana.

Sukladno nazivu bloga - pocet cu s dolaskom Kone Lanai, zeljno iscekivane zamjene Kinezca - Bacinija Gold 2003. Medjutim, u strahu da mi ne drpe novi bike, u skolu sam vozio kinezca. Tako je kinezac, iako u losem stanju (tko je pomnjivo citao, zna), napravio puno vise km nago kona. Proveo sam mnogo u prometu i stekao dosta veliko iskustvo. Mislm da sam nakon godinu i pol odlazenja biciklom u skolu PUNO bolji vozac. Izleta je bilo malo, ali bili su lijepi. Izjalovilo mi se par biciklijada, ali sam svejedno bio u Kutini i Popovaci. Mjesto i pogotovo ljudi su mi ostali u predivnom sjecanju i zelim se tamo vratiti jos puno puta. Prosao sam i dobar dio Medjimurja biciklom, bilo je prelijepo, ali bih naglasak stavio na krajolik (makar su i ljudi divni). U Zelini novosti: napravio sam Heavy Metal Bike od starih ali dobrih komponenti, vjerno me sluzi oko pola godine. Njime sam pravi put otisao na medjuzupanijski izlet (ne racunajuc izlete na koje se ide recimo autom pa biciklira) u Zagorje. Jos bih spomenuo voznju kinezcem po poledici i Konom po snijegu na sam Bozic.

Moj drugi hobi, informatika, mi je uzeo najvise vremena dosad, ali sam i najvise naucio. Od hrpe posla kao fus-serviser, preko tehnicarstva na IOIju, pa do statusa sysadmina u skoli. Radilo se jako puno, ali sam jako puno i naucio i to mi se vratilo. Na poslu sam upoznao mnogo dobrih ljudi i s nekima se sprijateljio.

Edukacija. Uspjehom u skoli sam zadovoljan, bio na nesto natjecanja (astronomija, kemija, fizika). Moglo je i bolje, ali ja sam i ovako sretan. Upoznao sam dosta super ljudi, s nekima se cesto cujem, pogotovo je zakon ekipa s Brodarice i ovim putem ih sve pozdravljam. Dao sam skoli puno vremena i znoja, ali sve mi se to isplatilo.

Drustvo. Na poslu i natjecanjima upoznao dosta ljudi, sklopio pokoje prijateljstvo, opet se skompao s nekim fizicki udaljeim osobama (nije mi nimalo zao!! naprotiv!) i opcenito-lijepo mi je. Ali ove godine se sve vise osjecao nedostatak...nekoga. Neke drage ljude sam ispratio posljednji put, i nadam se da ih nece toliko napustiti ovaj svijet iduce godine.

Zelina, obitelj&misc. Radilo se puno u Zelini, ali nije mi zao jer je vino jako dobro. Natezanja je bilo, ali sve je proslo ok. Otac i majka...a duga prica. Of course mamma's gonna help build the wall. Mozda napisem i slovo o tome ak bude prigoda (ustvari je ali sam svecarski raspolozen). Rijesila su se teza zdravstvena pitanja tate i tetka i sad je sve OK. I nikad se takvo njesra ne ponovilo. Pozdrav obitelji i rodbini ma gdje bili, od Konavala pa do Drave (skoro pa od Prevlake do Dunava). Konacno sam docekao bijeli Bozic, vec gotovo zaboravivsi kako je Zaggeb lijep pod snijegom. Polnocka i okupljanje onih koji se nikad ne srecu, grudanje na skolcu u 1 u noci...neprocjenjive sitnice i slike koje me vracaju u osnovnoskolsko doba. Uspomena ima jos, ali ostavimo to za jedan drugi post.

*****

Novogodisnje odluke? Sad, nije da se bas toga drzim ali isplanirao sam is neke stvari...
- Rijesiti se Kinezca cim fino zatopli. Koliko god mi bilo zao, moram, nije to vise vozno.
- Vise biciklirati, ici na izlete i izletice, vise biciklijada, otici do Varazdina recimo.
- Potruditi se i ici na olimpijadu iz astronomije.
- Mozda vise izlaziti i naci nekoga, ali necu nis forsirati. Kaj bu bu.
- Ne imati prometne nesrece (moram se pohvalit, nisam imao nijednu ozbiljniju vec vise od godinu dana, a nijednu uopce od ljeta, sto je dosta dobro s obzirom na kilometre)

*****

Eto. U novoj godini vam svima zelim srece, zdravlja, sexa i novaca, kao i svega sto si zazelite. Zelio bih da nam svima bude ljepse i bolje. Bolje sutra postoji, samo ga moramo malo pricekati i ne smijemo ljencariti dok izmicu najljepsi prizori svitanja. Jos jednom - pozdrav svima i sve najbolje!

*****

Pjesma Crvene Jabuke je prigodna jer ne znam jos kam cu za novu i tako to... S voljom i na vrijeme.

Kad kazaljke se poklope,
I kad se casa podigne,
A moje zelje krenu,
Krenu da te potraze.

Za kog su pjesme pjevane,
Ako nisu za tebe,
Pronađi me u sjecanju,
I reci da l' te miluju.

Hladni prsti decembra,
Ide nova godina,
Ko ce biti kraj tebe,
Kad kazaljke se poklope.

Sretna nova 2008!

kaj se dogadjalo u ovih 2 mjeseca??? pa, zapravo, nis posebno... ili mi se tak cini.

malo sam probicikliral po medjimurju, zbilja lijep kraj koji bi posjetil jos puno puta. cak mi ni starci nisu prevec isli na qratz.

nakon toga sam postao admin u skoli i isao tam radit prek praznika. dobra ekipa, pizza iz kuma i posla preko glave su ucinili da zaboravim na sve, malo se nerviram malo veselim... da ne idem sad u detalje, bacali smo kutije od kompova s drugog kata kroz prozor, isto kao kaj smo i webmasteru skoro hitili parsto disketa na glavu. neke su nas stvari tak izludjivale da si je kolega admin zagural glavu u kopirku i iskopiral facu u boji...

a skola... pocela je , stiscu me svi za yaya, jos samo nisam dvojku uspio dobiti. ali krumpiram se, jos sam ljeniji nego lani...


***


iskopal sam stari mobitel, pun slika... gledam te slike i vidim da sam nekad slikal svaku i najglupljju stvar, veselje trazil u svakom detalju ili trenutku... a sada? ne bas... ionako sam donedavno fural stari siemens c55 pored W800 i S65.

zivio sam za to da odem daleko, najdalje, biciklom, kad god je moguce. na jarunu nisam bio mjesecima, a isao sam svaki dan nekad. kona stoji u boksu i ceka bolje sutra, a ja i dalje drmam sa starim kinezcem do kojeg mi je sve manje stalo...nekad sam isao slozit to cim sam uocil najmanju nepravilnost u radu, a sad ak se kotaci okrecu bike ne treba popravljat. bicikliranje vise ne dozivljavam kao poseban gus ko prije, bicikl mi je vise prijevozno sredstvo...

nalazil sam se s ekipom, isli smo na par koncerata, u kino itd... a ja jos nisam izasel van s nikim iz razreda. i svaki put kad dodjem u kvart, nema nikog. skoro. jedini ko je zbilja tu cijelo vrijeme a da nije neki udav tipa majdanac je mico. ali hej, od nas 48 kolko nas je bilo na generaciji, 1-2 covca? di su se svi zgubili? i kad naletim na nekog, uvijek se nekam zurimo, makar bi najradje pricali satima i satima, prisjecali se dana kad nam je bilo najljepse...

netko mi je rekel da sam se prevec uozbiljio, da sam radim... pa ima i u tome nes... al ne radim ja radi novaca...mislim zaradim ja al nije mi to motivacija. rijesil sam se svega i ostavil si jednu staru kramu od kompa koja me kostala jedno 50 (!) kuna...

****

jednog dana ce biti bolje. kad pogledam kaj se sve dogadja ljudima oko mene, uvijek si kazem da zakaj ja gundjam bezveze. uostalom, imam nekakvi filing da se vracam doma, tak da kazem... a jednom ce i ova kisa prestat... pjesma se ne odnosi ni na koga.


BILL WITHERS - AIN'T NO SUNSHINE

Ain't no sunshine when she's gone.
It's not warm when she's away.
Ain't no sunshine when she's gone
And she's always gone too long anytime she goes away.

Wonder this time where she's gone,
Wonder if she's gone to stay
Ain't no sunshine when she's gone
And this house just ain't no home anytime she goes away.

And I know, I know, I know, I know, I know...

Hey, I ought to leave the young thing alone,
But ain't no sunshine when she's gone, only darkness everyday.
Ain't no sunshine when she's gone,
And this house just ain't no home anytime she goes away.

Anytime she goes away...

evo, nazvao sam ga "heavy metal bike". I istina je, tezak je ko vrag i gotovo da nema plastike na njemu...

krenimo redom ,dan po dan:



PONEDJELJAK

kum je spasio dan s rakijom. boca je samo kruzila. inace je bilo vise-manje za posrat od petka dosad. nisam nis radil. svetak i jebeni zadrti seljaci. fala qrcu sam namazal felge iznutra temeljkom (da, ja sam u stanju farbat u 10 navecer) i ukenjal prste i trenirku. a razredjivaca ni r. pa sam pral boju u sapunu. molite boga da se temeljka dobro primi na hrdjavi krom i da se nebude hrdja dalje sirila.

inache, mozete protiv avril lavigne imati kaj god ocete, no cura fakat predobro pjeva... knockin on heavens door kad ona pjeva, to morate cuti... i i'm with you...

Take me by the hand
Take me somewhere new
I don't know who you're
But I
I'm with you


UTORAK

rano sam ustao i do dorucka sam vec posmirglal veliki dio biciklja. koristil sam samo drotkefe na bushilici. od smirglplatna ni š. nije mi trebalo. i sad sam skuzio zakaj stari svoju iskru (busilicu, ne?) nebi dal ni za 20 novih. em ima normalnu glavu koja se steze kljucem, a ne ko ove plasticne samo(ra)stezuce pizdarije, em je na max okretajima u stanju raditi 2h skoro bez pauze. probajte isto s recimo novom boschicom-bu za baciti nakon tak neceg. samo su moja ledja nadrapala jerbo sam celo vrijeme bil u polusagnutom ili poluklececem polozaju pa me bolilo ko sam vrag i nisam ni sedeti mogel. no sad sam dobro.

bicikl sam opral i ostavil da se susi. za to vrijeme sam kupil razredjivac i namazal jos jedan sloj temeljke na felge. zatim nabijanje biciklja na kolac (i kolca u stalak za suncobran) i temeljkom sam namazal biciklj. sam se sebi cudim kak sam uspio ovak neuredno zasrat bicikl. no ne vidi se nakon kaj pospricam pravom bojom, a ionako budem to lagano zagladil. sad mogu cekat ljimun do sutra.

pogon jos nisam opral, nego sam isao pripasavat sarafe. naime, nekad su tu bile zakovice... jos sam malo najveci lancanik prebio cekicem od kile da se zravna. nazajebaval sam se s piljenjem sarafa jer nemam flekserice pa sam na ono gumeno za drzat brusni papir na busilici zasarafil plocu od flekserice (kak se to treslo...) i time isel pilit sarafe. naravno, neam ni skripca u koji bi stavil saraf za vrijeme piljenja pa sam ih pilio dobro stegnute za lancanike-pogon je vec bil sklopljen. sad moram do subote cekat slijepe matice da se ne vidi moj drekov posel oko piljenja.

popodne sam s dedom razmontiraval supu. jedan pravilan udarac i supu bi srusili po kratkom postupku. mozete mislit kak je bilo zavuci se jutros unutra trazit stap od strgane metle. prije ulaska se valja prekrizit, izmolit 3 ocenasa i dogovorit misu zadusnicu za svaki slucaj. nazalost nismo izbacali stvari kolko sam mislil ali nije lose. uopce nije lose. i jos imamo za zbacat i scijepat nekih 3 tacke drvlja i prikolicu (btw, deda fura to s praznom gumom a kosara se odvojila od shasije i pred 10g izjedenog poda i naherila pa lijevo struze po gumi a desno blatobran ima pedalj lufta) krupnog odpada... kihal sam ko konj...

navecer sam krenul nekaj mrdati po lagerima kotaca. ovaj napred je cisto ok, no zadnji je ziva koma i totalno razvaljen pa sam sklopil od par mtb i bmx nabi jednu postenu. i prednji je nakon preslagivanja zakon, no zadnji malo struze. ali se kotac lijepo vrti samo lezec na prstima. tak mora i biti. kranc je gore, neki shimanov. znam samo da je vec napravio jedno 2500km. istina, nisam ga stegnul jer neam s cim pa mi je covjek u ciklocentru di sam nosio to skidat rekel da stisnem kocnicu i svinjski nagazim. jebes alat. gume sam lako montiral i kotaci vec solidno zgledaju. kakti su gume napumpane. kakti. kolko vec ide s noznom pumpom 20kn kod kineza. a ovi pederi na ininoj pumpi su stavili digitalni kompresor i mogu se jebat. i uopce puno ne psujem. ja pristojno katolicko dete (mos mislit).

jedva cekam da se temeljka osushi...



SRIJEDA

rano jutro-oran se posla primam. koja recenica. prije dorucka sam opral pogon i zagladil temeljku finim smirglom pa to pobrisal nek ceka poslije dorucka farbanje crnim sprejem. zakljucujem da bi i vanjski lancanik bilo dobro bar pospricat u crveno jer sam ga pileci sarafe dobro ogrebal.

posle ja to pofarbam sve po upuctvima i jebe se farba, gulji se i dela mekane korice. jebotipasmater. osmirglam ta mjesta do metala i opet isto. pickatimaterinasvapskakojateizrodiladatkavefarbeusrneproizvodisihrvatepickamaterinaitebikajtasranjaprodajespo70knkajdajeodzlataprobajtistimfarbatstokojednanedojebana. zakljucujem (skupa s tatinim kolegom koji fusari ko hausmajstor) da su mi dali ULJNU temeljku i NITRO lak koji ju je rastopil, ali da je lak teski drek... u zelini mogu kupit samo lak za auspuhe koji je cisto OK osim kaj se JAKO lako zgrebe. cekajuci limun (starog da kupi madafaka lak) sam slozil volan. s ruckama sam imal porodjajne muke. opet sam drotkefom osmriglao sav onaj crni drek i usranu temeljnu, s tim da mi se drotkefa umotala u majicu i jedva sam sprijecil smirglanje mog trbuha. usput se busilica prebacila u nizu brinu (ja to neznam nastimat pa sam moral starog i za to cekat), a dedina b&d, koju sam uzel za zamjenu, je prdila i strah me stim drekom raditi.

nakon par tlf. razgovora i 20min objasnjavanja je stari dobio istu temeljku kao i prije (luxal temeljni lak, bivsi rapidolin), samo je uzeo 2 pikse spreja za koji provjereno znam da je JAKO dobar a kosta 26kn piksa. usput je isao u bauhaus na ugodni razgovor. na srecu smo se sjetili da ja imam i one big happy family u dubrovniku - preciznije - tetak je autolakirer (i to ne bilo kakav, radi za atlas). ovaj je reko da s tim luxalom nista i da idemo po nitro temeljnu ili jos bolje, dvokomponentnu temeljnu. nitro temeljnu smo kupili u roku 2min-uzeli ferolin crveni, proizvodnja-iskra zelina! isprobao sam farbanje na dnu veleslavnog luxala i rezultati su fantasticni. dobio sam i slijepe matice i slozil sam pogon.



CETVRTAK

u rano jutro (7:11) sam namazao temeljnu. fala bogu-brzosuseca je. oko 9.30 sam fljuknul prvi sloj crne. sve super, osim kaj se i dalje vide potezi kistom pod crnom. isprva me malo smetalo no pokazat ce se da je bas kewl. ostavio da se dobro posushi i otisao s dedom na psarjevo. nakon pocetnih muka s paljenjem flaxerice (mislim iz 12. pokusaja je upalila) je sve islo glatko-meni je za sva 4 reda od polovice do dole trebalo solidnih 2h. deda je ono do pola jos jutros prije dorucka pokosio. jos sam isao jedan sloj crne baciti gore. malo je temeljka probijala. zapravo sa mse dvoumio jel da ostavim to probijanje, no nisam.

deda i ja smo se naradili pa nas je baka nagradila juhom od sv. kosti (svinjskih, ne svetih!), cevapima i polama sa spekom. ja sam si jos uzel luka i mlijecnog namaza. ubio sam se ko svinja. nakon rucka sam nabio bicikl na motiku, ucvrstio cavlima i motiku objesio za krusku. zatim sam nabacao crvenu. izgleda PREEEEEEEEEEEEEEEEEJEBENO. usput sam nabacao crvenu i na sebe, no to ne izgleda tako prejebeno. pogotovo zato kaj imam crveno lakirani nos ko klaun. pa cu morat prat u razredjivacu. i ta je crvena (hempalin emajl lak na uljnoj bazi) sporosuseca pa mislim da cu dozivjeti visoku trudnocu dok se ne osusi. sutra krecemo u sklapanje.

cekajuci da se farba osusi sam z dedom isel u vizite. moja sestrichna se negdje skice. bil bi i red. ima 16g. sad je pocela. drug chegec puno filozofira. selska varijanta vilima, stim da je vilim 99 puta ludji i zabavniji i s neuspredivo boljim smislom za humor. a njegova sestra je svaki put sve ljepsa. i moje je godiste i ide u zg u srednju. samo kaj me uopce ne smirgla. e to je lose.

inace, deda i ja smo vec uigrani tim: on izadje iz auta, ja sa suvozackog mjesta drzim kocnicu dok ovaj ne nadje kamen za pod kotac. naime, taj je uspio tehnicki proci bez rucne. karnister vina otvara sva vrata. doma je lako, postavil si je cjepanicu na stratesko mjesto i onda ju naciljava svaki put kad se parkira...



PETAK

dobro jutro radni narode crne gore, podne je (zapravo 9 sati ujutro...) ! navratnanos oblacenje i ucenje sisanja zivice... od toga bole ruke itekako. saznao da se fucking crvena moze susiti i do 5 dana. pas mater. i otkrio da mi fali ona savinuta cjevcica za sajlu na v-brakeu. ali sam ipak na noznu pumpu napumpao gume. nije mi jasno kak je pumpa to prezivjela. jace nagazim i svine se cijela. no nea veze. pokusao sam s kaloriferom susit ramu, al nije islo i islo mi je na zivce kaj sam ga moral drzat uz ramu. sad sam ramu nabijenu na motiku prebacio na drugu krusku, na sunce ispred kuce. pa nek se susi. dok meni ne pukne film i slozim bicikl na neposusenu farbu. inace, taj su kalorifer tokom danan napali mravi pa ga je baka zalila octom. molite braco i sestre za sudbinu kalorifera nakon ovog brutalnog cina dezinsekcije.

meni je normalno, film pukel i bicikl sam pocel slagati. i sve bi bilo OK da mi specijalni sarafi za zasarafit pogon nisu netragom nestali, a svi nevina dechica. i jos ktome mi fali JEDAN spacer pa sam nazval tateka da mi to sutra dofura. inace je volan gore, vilica isto tako (nabijajuci headset sam razbio kamen na kojem sam to radio i par komada 4cm debele hrastovine koji su sluzili kao posrednik izmedju 1kg cekica i headseta).

deda i ja smo otisli u krecaves vidjeti jel nam ko nekaj posrusil u sumi i kak zgleda gradiliste koje ovaj misli prodat. bilo je bog mater i ostalog jer "ta bitanga elvis (tip se fakat zove elvis, op.a.) nije pokosila grunt, pa triput sam ga zval i uvijek neke izgovore...". suma je u dobrom stanju osim kaj je ovaj koji do nas ima livadu skuril dosta po medji i sad deda mora sazvati komisiju koja bude utvrdila di je medja. a komisija vam se sastoji od njegovog brata i purana. ujebote.



SUBOTA

od rana jutra sam sklapao bicikl, unatoc tome kaj se faking crvena jos nije posusila. nisam imal nikakvih posebnih probljema, oism kaj sam u ZG zaboravio ponijeti onu svinutu cjevcicu za salju za v-brake i nogica mi je 2cm prekratka. sad nek stoji i ceka ljimun. malo sam izgrebao lak montirajuci kotace, no nea veze. mjenjaci su proradili u rekordnom roku, jedino kaj sam se iznatezao za zatezanje kranca jer neam zadnju kocnicu. u pricu se ne uklapa jedino sic koji je jako bapski, ali je vrlo udoban i ne pada mi na pamet mijenjati ga. jos sam posijao saraf koji drzi poklopac shiftera pa dok ne nadjem zamjenu je sve omotano izolirbandom-crvenim da bude u tonu. ostatak dana je prosao u pospremanju. joj da ne zaboravim, za ruckom sam provalio da kad je stara isla prvi put u dubrovnik upoznat se s tatinom obitelji, da je proglasena elementarna nepogoda. hihihi.



NEDJELJA

bicikl sam odvezao na psarjevo neka se osushi do kraja gore u sobi. prva voznja i bike radi iznenadjujuce dobro-klizi vrlo glatko i tiho, brzo mijenja brzine, solidno koci (pakne pipnuo nisam!)... ukratko-ugodno sam iznenadjen, no ovo mi je prva voznja pa ima jos dosta prostora za podesavanje. jos sam kupio zadnja svjetla. 9kn komad.

dedi je crko auto na autoputu (preticao, valjda premasio limit od 100kmh nakon kojeg auto gubi integritet) pa ga je vucna sluzba doslepala do doma i pri istovaru su pogodili jedan drugi auto. opci cirkus. danas je dosel dragec iz kurilovca (mehanicar) pa nekaj krpaju. ne pitajte. stari je popizdio. izgleda da mi bu zabranil voznju u tom autu. da se mene pita najradije bi ga odma bacil u smece i kupil mu nekog japanca to godiste za 1000-1500eura. jebote pa moj kinezac je 100put bolji od ovog dreka...

jucer sam obisao biciklom 7 trgovina u potrazi za dijelovima, pogotovo spacerima 1". usput sam odfurao 2 kotaca da mi covjek (for free) skine kazete. on mi je reko da nezna koji je kotac gore sranje i kako da namontiram kazetu nazad bez speciajlnog alata. pokupio sam zadnju 1" lulicu, nesto sajli itd. jutros sam rano otiso u vrbane po gume. poslje nazad doma pa u links (dobojska) po neki qrac za komp. onda sam odpjesacio do remize (u euro bike lik prvi put cuo za spacer!!!) i na jedvite jade pronasao servis u poljanickoj. tamo mi je covjek naso spacera. da nisam tamo naso, iso bi u veliku goricu. ukratko-crko sam. a jos se moram odkantat po boje i sranja za farbanje...

EDIT: Dvoprocesorska makina vise-manje kupljena. YEAH! farbe kupio, danas krecem...

vidimo se iducu nedelju...enjoy!

Daklem, nakon prvih 40ak km na novom bicikLJu je red da napisem neki osvrt. U subotu sam otisao na Jarun. Vec nakon prvih 100m sam shvatio da ovo ide lako i glatko, bez otpora i zapinjanja. Na asfaltu je u zaovju siguran, jedino guma lagano skripi, no nis za uzbunu, buduci da se ovim prolazi puno vecim brzinama nego kinezcem. Siroki guvernal daje sigurnost, a polozaj je carski. Jos jedno ugodno iznenadjenje je mjenjac Shimano Altus. Uz rapidfire shifter radi jako precizno i prilicno brzo. Imal sam takav mjenjac prije na kinezcu, ali mu Revoshift II nije bio dovoljno dobar. Isto vrijedi i za prednji SIS (Tourney). Tourney je sve samo ne govno... Bicikl je jako lako potjerati do 35-40kmh, na asfaltu se moze bez problema voziti 25-30 (prije putna do 20). Zvukova prijenosa nigdje, jedino se gume cuju... Na nasipu sam potjerao bicikl preko 40kmh. Sljunak. Ostao sam PAF-ovaj stabilan, upravljiv, predvidljiv i miran ko bubica. Neke sam ljude obisao zdesna po travi, nekih 30kmh, bicikl nije ispustio zvuk, za razliku od neikh koji bi valjda (vraga valjda, sigurno!!) lupali i strugali i na avionskoj pisti. Usput sam isprobal i kocenje u extremnim situacijama: 30kmh, na na 2m pred lokvom od 10cm i sad ti zakoci. Bicikl se doslovce ukopao u ono blato. Bez klizanja i nepredvidivog ponasanja. Gume rulaju! Svinjski sam stisnul kocnicu, ali nisam letio preko. Respect. Nakon svega, sic je fotelja, iako tako ne izgleda. I od dobrog je materijala pa se ne znoji guzica.

Jucer sam pak bil na Bukovcu. Pa sam se malo igral na spustu. Sasvim drukciji osjecaj nego prije. Nemjerljivo. Jedino sam moral pazit na brzinomjer da ne napravim glupost jer nemam uopce takav osjecaj brzine kao prije i ne bojim se na 30kmh da ce se sve raspast na sastavno rastavne dijelove skupa samnom.

Jos da ne zaboravim komentar susjede: "lijepa je boja, a ne neka crna..." -"e da je crni, ja bi bil jos sretniji..." sujseda (u sebi) "bozepomozi..." hahahahahahaahahahah

evo konacno-stigo je bicikl!!!!!!! bilo je i vrijeme... radi se o koni lana'i model 2007, velicina najmanja-14". po mom chefu! bravo mi i vi-jedna je jedina osoba pogodila bicikl na anketi...hihihihi.... malo kolko sam se provozao sam super-zadovoljan. za te pare (meni povelikih 2100kn) i moram bit zadovoljan. jedino su gripovi meni osobno malo pregrubi, no to se lako rijesi. sic je fotelja, a polozaj kraljevski. volan je taman toliko sirok da prodje kroz vrata brloga. na saltanje nemam zamjerki-sa shimano altusom straga sam vec x000 km na ti, a sprijeda je obicni SIS, no meni ionako ne treba bolje. tektro vbrake koci zvjerski, no valja se naviknuti da kocnica naglo koci i da je prvo mekana, pa onda naglo otvrdne. treba se i naviknuti da su tu dvije odlicne kocnice, a ne jedna koja vise ne koci nego koci pa se snalazi rukama nogama stupovima i ostlaim... za kraj, bicikl je jako lijep i bas je sexy ova crvena boja...



s tim biciklom nebum isel u skolu, jos da mi ga zdipe?! svejedno sam kupio sajlu 12mm celik... tu je i brzinomjer sigma 906, a moram kupit i lampe (nisam htio davat 70chn po lampi u ciklocentru). jamstvo je 3g za okvir, 1g za dijelove. i nulti servis besplatan. zakon.

jedino kaj je ovakvo usrano vrijeme pa nis od voznje...

bitno: u petak u mojoj skoli opet tamburaju. izmedju ostalog i renato metessi i zvijezde. ajd pisite se tu, nejdem valjda sam?! haha...

evo, jucer smo tatek i ja otisli kod njega na posao da skinemo pogone s bicikala. Prvo smo krenuli s golemim starim izvlakacem ali smo samo izvitoperili najveci zupcanik lijepog Prowheelovog pogona. Usput se izvlakac zacvikao pa ga mozhemo bacit. Ni brener nam nije pomogao. Druga kurbla se nikako nije dala uhvatiti. Problema smo imali i s tim sto je trebalo slozit oslaonac za izvlakac pa smo samo dopola zasarafili saraf od kurble. isti se, ofkors, svinuo. odustali smo od toga i krenuli s jumpertrekom. nismo smjeli koristit brener jer je sve u plastici. zato smo uzeli malecki 100mm izvlakacic koji se cijeli da rasarafiti. capcap i skinuli mi ove (noname) kurble. kao oslonac smo uzeli m10 saraf kojem smo u glavi napravili malu rupicu da se slijak od izvlakaca ima kamo zgurati. onda smo tim izvlakacem skinuli i liejvu prowheelicu s bacinija. pomogao nam je brenerkojim smo zagrijali aluminij da se rasiri. s druge strane, uocili smo da se taj mali izuvlakac da zapeti za srednji zupcanik i da se to nebude pigalo. al za to reba skinut najmanji lancanik. mislili smo da je to imbus saraf, a ono zakovica. pas mater kinesku. malo srpske mehanike i odbili smo zakovice, a pogon smo lako skinuli. sad smo cekali da se isti ohladi (nista bez brenera), za to vrijeme sam ja pregledaval kaj sve ima na smecu. i vidim ja dobro kuciste. stari ce ga sutra pokupit pa cu nekaj radit na ljeto. pogon se ohladio, a mi smo odbili i preostale 4 zakovice kloje drze najveci zupcanik da ga stari izravna. bio sam skeptican, ali ga je ovaj dobro i temeljito prebio cekicem. nadam se da je zupcanik ravan. na bacinija smo nabili jumpertrekov pogon koji ima osjetno dulje prijenosne omjere-idealno za grad.

slikice:
bacini na stolu
Prowheel 3A-152 pogon u dijelovima...
epilog jucerasnjeg rada...

ako bog da vremena, update ce biti u toku tjedna. ako ne, tek nakon budapest reaporta. najme, idem iducu subotu u budimpestu. ajd, odo ja sad ucit zemljopis i vjezbat matematiku, sutra ispravljam dvojku...

ja sam kakti ozdravio ali nis o bicikla. malo sam se igral pa sam promjenio pedale. pogon budem valjda na sveto nigdarjevo.

najogre je od svega kaj jos uvijek na desno uho ne cujem skoro nis (sad jos manje jer mi se frane jucer zaderao isto da mi sproba sluh) i zuji mi. znaci-sa sluskama se mogu slikat, a navijanje muzike ne dolazi u obzir jer je stara doma i samo zajebava...

u skoli me vise nema nego ima pa sam jucer s voljom i na vrijeme szanao da mi je danas natjecanje iz astronomije. mislim da cemo se d prvasa pojavit cak dvojica i jos ktome nas dvojica skupa imamo radnju.... đizs. tjelesni (ples) vise nejde nego ide. upoznao sam Teu.

blizhi se dan kad stize novi bicikl (jos...hm...2-3tj.) a anketa stoji i dalje. a starome sam natuknuo da bi ja uzel jedan PC koji koristimo obojica k sebi. rekao je da bumo vidli. dotad mogu stisavati ovo cudo.

ajd uzivajte...

nisam mogo ne stavit neku pjesmu...

SONATA ARCTICA - REPLICA

I'm home again, I won the war, and now I am behind
your door. I tried so hard to obey the law, see the
meaning of it all. Remember me? Before the war.
I'm the man who lived next door. Long ago...

As you can see, when you look at me, I'm pieces of
what I used to be. It's easier if you don't see me
standing on my own two feet. I'm taller when I sit
here still, you ask are all my dreams fulfilled.
They made me a heart of steal, the kind them bullets
cannot see

Nothing's what it seems to be,
I'm a replica, I'm a replica
Empty shell inside of me
I'm not myself, I'm a replica of me...

The light is green, my slate is clean, new life to fill
the hole in me. I had no name, last December,
Christmas
Eve I can't remember. I was in a constant pain, I saw
your shadow in a rain. I painted all your pigeons red,
I wish I had stayed home instead.

Nothing's what it seems to be,
I'm a replica, I'm a replica
Empty shell inside of me
I'm not myself, I'm a replica of me...

Are you gonna leave me now, when it is all over
Are you gonna leave me, is my world now over...

Raising from the place I've been, and trying to keep
my home base clean. Now I'm here and won't go back
believe.

I fall asleep and dream a dream, I'm floating in a
silent dream. No-one placing blame on me
But nothing's what it seems to be, yeah.

Nothing's what it seems to be,
I'm a replica, I'm a replica
Empty shell inside of me
I'm not myself, I'm a replica of me...

zadnjih dana je kinezac (bicikl kojeg vozim po ZG) napravio dovoljno sranja (razvalio dvaput isti mjenjac, skroz popigao nosac mjenjaca, otpao sic itd) da sam ga odlucio rastaviti na sastavno rastavne dijelove (ko je orlicu ograbao auto?!?). ni to mi nije bilo dosta pa smo ga stari i ja htjeli razvaliti cekicem i dlijetom, al nam nije uspjelo jer smo imali premali cekic. zato smo u subotu otisli po to i zamjensko vozilo... stari je navinuo pink floyde... daljnjim razvaljivanjem bicikla smo razvalili i nekaj kaj nismo bas trebali ali dobro...
evo kako izgledaju posmrtni ostaci kinezca:

zamjensko vozilo vec poznajete svi, to vam je 7g star jumpertrek canyon. tezak ko vrag (celicna rama), ali nepokvarljiv i iznimno cvrst. a sjedenje je JAKO cudno, cini se vrlo nestabilnim, ali ledja me, za razliku od kinezca, uopce ne bole, a stabilniji bicikl nisam vidio. navikao na razdrmanog kinezca koji cak i pri promjeni brzine (!!!!) zazvoni ko da pop zove na misu, ovakva cvrstoca i solidnost su mi nevjerojatni.

sad bi bio red da vam predstavim i The brlog: to vam je moja rupa od hm,,,1 metar kvadratni u kojoj drzim bicikl, 4 24" kotaca, 3 gume, obruc, lance za snijeg od starog auta, dvije vilice (kruta i omni 171CL), 2 gepeka (20 i 26"), volan, lulicu i te gluposti, par headseta, jedan i pol mjenjac, 2 sica, nesto dodatne opreme (nosaci bidona, macje oci i ostale gluposti), nabu od BMXa, hrpu probusenih zracnica, barem 10 kocnica...
slika brloga


P.S. bas sam zlocest, kj ne? necu vam reci kaj to dolazi... gwahahhahahha

P. P. S. ako netko ide na pink floyd tribute (subota, KSET, 45kn u pretprodaji) neka mi se javi, da mogu nacimat staru...

kakva mi je ovo posrana zima bez snega?! ma nema veze dok god se ja vozim. e sad... bilo je hladno pa nit sam slagal prometalo ni nis, pa je sad to kakti u voznom stanju: moze se vozit, al uz neka sitnija ogranicenja: NE preko 25kmh, NE na rinzol, NE koristiti prvih 14 brzina, NE naglo kociti, NE, naglo ubrzavati, NE saltati pod opterecenjem, NE skakati, NE na prednji/zadnji kotac, NE ostro u zavoj, NE na teren, NE po grbavom, NE na strmije nizbrdica, NE na mokro (otkrio danas). dovoljno?! jos sam i posijal dijelove po cesti, tako da upotpunim dozivljaj.

P.S. sretna nova 2007! odo ja sad slavit

iz nekog je razloga post otisel u nebesa.

daklem, stari je uplatil akontaciju za prometalo. i slozhili smo ono u boxu. 12 rupa u 2h stemanja. namucili se gadno. sad je apoteka. usparal sam dosta para. hehe. i kilometar 4000 samo kaj nije. bil sam u maximiru i jako solidno se krece stvar po terenu. nisam bil zadnjih par mj pa ono...iznenadil sam se! tolko o tome...